Večernji list o RTS-ovoj emisiji o pravoslavlju u Dalmaciji: Nije slutilo na dobro

U daljem tekstu piše da su krajem aprila i početkom maja u RTS-ovoj emisiji Oko magazin prikazane dve putopisne priče za koje se, kako ističe, nipošto ne može reći da nisu aktualne.

"Naprotiv, itekako su aktualne i trebale bi biti aktualne za javnost kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, gdje su obje snimljene. Zajednička tema im je bila pravoslavlje u Dalmaciji i suživot Srba i Hrvata, odnosno katolika i pravoslavnih. Ne samo predrasude nego i poznavanje medijske scene u današnjoj Srbiji, uključujući njihovu javnu državnu televiziju, u meni su, prije nego što sam pogledao spomenute emisije, pobudili misao: 'Uh, RTS i život pravoslavnih Srba bilo gdje u Hrvatskoj, a osobito u Dalmaciji... to ne sluti na dobro.' Ta moja misao, na moju veliku sreću i radost, pokazala se grešnom i sasvim pogrešnom", ističe se u tekstu.

Kako dodaje autor, često se medijima i novinarima prebacuje da se hvataju samo loših vesti i da parazitiraju na ljudskom zlu i nevoljama.

"Često su takve zamjerke, nažalost, sasvim opravdane. Upravo zato s radošću se hvatam ovih lijepih priča, dobrih vijesti i primjera kako mediji mogu služiti razglašavanju i afirmiranju općeg dobra. Zasluga za to u ovom slučaju podjednako pripada autoru emisija Daliboru Žariću, kao i odreda svim o njegovim sugovornicima", naglašava se u tekstu.

Tema prve emisije bio je drevni i u Dalmaciji najstariji pravoslavni manastir Krupa.

"Snimatelj si je doista dao truda da pokaže ljepote krševita krajolika u koji su se usjekli brzi i bistri tokovi Krupe i Zrmanje. A novinar Dalibor Žarić potrudio se izvući najplemenitije i najbolje od svog domaćina, mladoga pravoslavnog monaha i današnjeg igumana manastira Krupa oca Pajsija. Ispričana je povijest samostana, prikazana njegova blaga, podsjetilo se na pisca Simu Matavulja koji je u njemu boravio. Ali, nije se govorilo o posljednjem ratu. Da, reći će smjesta neki Hrvati, naravno da je Srbima bolje i lakše da ne govore o ratu. Međutim, otac Pajsije je prepričao kako je jednog dana, malo nakon njegova povratka u rodni kraj i preuzimanja duhovnog poslanja u njemu, u dvorište samostana dojezdio motorist u kožnoj jakni i pozdravio ga sa "zdravo, kolega"", priča autor teksta na sajtu Večernjeg lista.

Motorista u kožnoj jakni bio je mladi katolički sveštenik, u emisiji predstavljen kao zadarski župnik don Mario.

"Riječ je o don Mariju Sikiriću, Bibinjcu, nekadašnjem pakoštanskom, a danas župniku Župe bl. Alojzija Stepinca na zadarskom Bilom brigu. Don Mario i otac Pajsije govorili su o svom suživotu, a autor emisije nije se libio pokazati koliko ga se dojmila priča don Marija o tome kako je katoličke crkvene matične knjige u Benkovcu u razdoblju od 1990. do 1995. čuvao i sačuvao ravnatelj tamošnjeg muzeja, a kako su nakon Oluje katolički svećenici don Pavao Kero i don Čedomil Šupraha obišli manastir Krupa i u stari ‘reno 4’ potrpali sve vrijedne stare knjige i ikone koje su zatekli i odnijeli ih na čuvanje u Zadar", podseća se u tekstu.

"Ovaj suživot koji ovdje vodimo Pajsije i ja može se vrlo lako i brzo opet dogoditi, nije to nešto u ovom kraju novo što netko tek treba otkriti… Mislim da treba puno više razgovarati o razumnim ljudima, nego o nerazumnim i krenuti na drukčiji način naprijed jer nema smisla ponavljati tko je kome što učinio, to se ne smije raditi… Treba gledati svijetle trenutke", rekao je u emisiji don Mario i dodao: "Mi kao predstavnici Crkve dajemo smjernice i nadam se da će to i drugi nastaviti", citira autor u tekstu.

Emisija o manastiru Krupa, dodaje se u tekstu, završila je partijom balota i lomljenjem hrskave kore netom ispod peke izvađenog posnog hleba koji je zamesio, ispekao i sa svojim vernicima i pridošlom televizijskom ekipom, kao u vreme prvih hrišćana, podelio otac Pajsije.

Druga priča u Šibeniku 

Kako se dalje dodaje u tekstu, kolega Žarić je drugu svoju pravoslavno-dalmatinsku priču snimio u Šibeniku i u pravoslavnom manastiru Krka, a na Jutjubu je objavljena pod naslovom: "Pravoslavlje u Dalmaciji – može li se u mantiji kroz Šibenik".

"Odgovor na to pitanje dobio je šetajući se po Šibeniku pred kamerom s još jednim Dalmatincem, u Zadru rođenim današnjim mladim dalmatinskim episkopom Nikodimom, koji je gotovo na svakom koraku pozdravljao i odzdravljao svojim Šibenčanima i govorio o dalmatinskom, pa tako i svom mentalitetu i biću oblikovanom odrastanjem na kamenu i suncu koji ih čine temperamentnima i žustrima, što neki ljudi pogrešno tumače kao težak karakter", podseća autor teksta.

Episkop Nikodim je, dodaje se, govorio i o čarima svog detinjstva provedenog u trčkaranju zadarskim kalama, ali i o tome kako je bilo i još je potrebno uložiti veliki napor da stvari krenu nabolje i da se odnosi među ljudima poprave.

"I ispričao je i o tome kako je ‘pionir’ novog suživota i slobodnog kretanja pravoslavnih svećenika Šibenikom u mantiji bio monah Sevastijan koji je kao samostanski kuhar prvi u mantiji počeo odlaziti na šibensku tržnicu, koja je srce svakog grada, i tamo zapodijevao razgovore o kuhanju i hrani, razmjenjujući recepte sa ženama od kojih je kupovao sva blaga što ih svima daju dalmatinski vrtovi i njive", navodi autor teksta.

Zato je, ukazuje se u tekstu, drugi do emisije i snimljen u manastiru Krka u kojem je otac Sevastijan, inače rođen u Kanadi od oca frankofonskog Kanađanina i majke srpskog porekla, nasledio Nikodima na mestu igumana.

"Sve skupa pretvorilo se u jedan veliki hvalospjev Dalmaciji, zemlji sličnoj onoj Isusovoj po maslinama, lozama i smokvama. A odmah na početku obilaska Šibenika, vladika Nikodim je ekipu RTS-a odveo na šibenski trg Dobrić, pokazao im kameni rebus i prepričao im pjesmu u kojoj Arsen pjeva: Valja biti mudar, na riječima škrt, i samo valja smjerno okopavati vrt, jer lažljivim ustima slijedi smrt. Zagonetnu pjesmu Arsen završava zagonetnim stihom: Ovi se podaci i mene dotiču. Tako se i mene dotiču ove dvije televizijske priče o tome kako se zakuhava suživot i mir. One su za mene važna dobra vijest. Nadam se da će dotaknuti i vas", zaključuje se u kolumni na sajtu Večernjeg lista.