Читај ми!

Da li ćemo u 21. veku imati odevni predmet – mušku haljinu

Nekolicina muškaraca iz sveta glume i šou biznisa pojavila se u haljinama na različitim svečanostima. Naravno, ovakav izbor garderobe izazvao je niz i pozitivnih, i negativnih komentara, a istoričarka mode, Lidija Edvards, sa australijskog Univerziteta „Idit Kovan“ razmatra postoji li mogućnost da muška haljina postane uobičajen odevni predmet.

Upečatljiva pojava na crvenom tepihu prilikom dodele Oskara 2019. godine bio je glumac i pevač Bili Porter koji se pojavio u smoking-haljini do zemlje, dizajnera Kristijana Sirijana. Lik Harija Stajlsa nekadašnjeg pop pevača grupe One Direction, našao se na naslovnoj strani decembarskog izdanja modnog časopisa Vog 2020. godine, i to u haljini.

Na ovogodišnjoj Met gali, vozač trkačkih automobila Luis Hamilton ispod crnog odela je imao beli čipkani veo, a Troj Sivan jednostavnu dugu crnu haljinu. Nedavno je reper Lil Nas Iks nosio odelo sa odgovarajućim šlepom boje lavande na dodeli MTV video nagrada, ali i haljinu u stilu Pepeljuge na prethodnoj ceremoniji.

Da li ovaj trend osim ekstravagancije označava i povratak prastarim normama odevanja kada je haljina bila prihvaćena kao androgini odevni predmet. Međutim, drevne „haljine“ nisu imale isključivi atribut „ženstvenosti“ kao što je to danas slučaj. Takođe, da li će suknja i haljina postati normalan deo odeće muškarca 21. veka, pita se istoričarka mode, Lidija Edvards u svom članku objavljenom na portalu Konverzejšn.

Savremeni konstrukt muškosti je relativno noviji. Sve do ranog 20. veka i dečaci i devojčice su nosili haljinice sve dok dečacima oko sedme godine ne bi obukli kratke pantalone. Roze je bila boja za dečake i bilo ih je gotovo nemoguće razlikovati od devojčica.

Androgine haljine

Sve do 15. veka većina odeće za muškarce i žene je bila prilično androgina, posebno van Evrope, gde se u mnogim kulturama taj trend očuvao i danas.

Japanski kimono je muški odevni predmet, pre svega, i samo suptilni detalji određuju razlike među polovima. U delovima severne Afrike, jelabiju – dugu široku haljinu savršenu za vrelu klimu, svakodnevno nose i muškarci i žene.

U drevnom Egiptu, uključujući i faraone, muškarci su nosili šendit, obmotanu suknju, nešto nalik kiltu. Ova odeća je bila toliko praktična i univerzalna da je bila popularna više od dve hiljade godina.

U antičkoj Grčkoj i Rimu svi su nosili tunike, jednostavne haljine koja je bila kraća i šira za muškarce, ali je bila šivena na isti način za oba pola.

Elita je nosila duži hiton i togu, koji su različitim detaljima mogli da ukažu na pol. U ovim društvima, što je neko zauzimao viši položaj na društvenoj lestvici, to je njegova haljina bila duža.

Nešto nalik pantalonama, što se tada nije tako i zvalo, nosili su uglavnom samo vojnici i robovi. Za stare Grke i Rimljane, pokrivanje nogu je bila odlika varvarstva, a ne moćnih civilizovanih ljudi.

Od 800. godine nove ere, u hrišćanskom svetu polako su počeli da se pojavljuju odevni predmeti koji pokrivaju noge, a posebno ih je promovisao car Karlo Veliki u želji da stvori novi evropski koncept „muškosti“ povezujući fizički izgled i hrabrost. Takva odeća je kasnije postala simbol (muške) kontrole i autoriteta.

Međutim, ovo je bio dug i postepen proces. U srednjovekovnoj Evropi, muškarci i žene su nosili dugu, slojevitu odeću i tunike sve do početka 15. veka. Čak je i oklop, koji je bio „najmačo“ deo muške odeće i dalje mogao da sadrži metalni „karner“ naboran slično kao na današnjim tunikama.

Od 15. veka muškarci su počeli da nose kraće tunike, ispod kojih su nosili helanke ili duge čarape, a nešto kasnije i pumparice. Osim kratkih modnih trendova, poput ismevanih „pumparica sa podsuknjom“, dužina nogavica kod muškaraca je nastavila da se skraćuje.

Pojavom čarapa i kopči, do 1820-ih, relativno uske pantalone koje su nosili muškarci trebalo je da budu neverbalni podsetnik na njihovu političku i ekonomsku moć. Ovo je bilo u oštroj suprotnosti sa tretmanom ženskih nogu, koje su morale da budu apsolutno pokrivene.

Represija izražavanja

Žene su se dugo vremena borile za pravo da nose pantalone, praveći diskretne korake u tom pravcu usvajanjem neke vrste bermuda kao donjeg veša u 19. veku. Iako je početkom 20. veka postepeno počelo da se prihvata da žene nose pantalone (mada u poslovnim prilikama tek od kasnih šezdesetih) ista sloboda izbora nije data i muškarcima.

Za žene je nošenje pantalona predstavljalo više fizičke slobode koja im je olakšavala obavljanje odrađenih poslova, a samim tim i finansijsku slobodu. Naravno, muškarci nisu imali potrebe da bilo šta osvajaju, naročito ne haljine jer one sigurno ne olakšavaju nijedan aspekt života, mada omogućavaju da se pojedinac izrazi na različite načine.

Moglo bi se reći da su od 18. veka (barem na Zapadu), muškarci imali sporednu ulogu u smislu glamura i modnih trendova u odevanju. Suprotno popularnom stavu, žene su bile te koje su nametnule ono što danas doživljavamo kao restriktivna pravila oblačenja, kao što su krinoline i korseti. Jer za većinu žena, moda je bila jedina oblast života nad kojom su imale određenu kontrolu.

Tokom 19. veka, ere koju je psiholog Karl Flugel opisao kao „veliko muško odricanje“ od mode, muškarci su imali veoma mali izbor odevnih predmeta u poređenju sa ženama. Monopol (muškog) odela je možda rezultat ove jednostranosti. Zato se sada postavlja pitanje da li je promovisanje haljina za muškarce pokušaj da se ispravi ta neravnoteža.

Haljine koje pristaju muškarcima

Da bi haljine ponovo postale pravi deo muške odeće, prvo mora da se utvrdi kako će se ona razlikovati, ako će se uopšte razlikovati, od ženske haljine? U kojim prilikama će se nositi i kako će se nositi?

Reč je o haljinama koje će muškarcima, koji to žele, omogućiti da se i dalje osećaju muževno – jer i pantalone mogu učiniti da se žene osećaju ženstveno. Ženske pantalone, ne računajući radne i vojne uniforme, prilagođene su ženskom obliku tela, a do sada nijedna haljina nije bila prilagođena muškoj građi, osim možda crne somotske haljine Bilija Portera koja je bila hibrid smokinga i balske haljine.

Naravno, treba imati u vidu da se primeri muškaraca koji nose haljine uvek povezuju sa transvestizmom ili sa promenom pola. Još uvek većina muškaraca haljinu ne doživljava kao održivu opciju u kojoj muškarac koji je nosi ujedno ne bi izražavao svoje seksualno opredeljenje ili rodni identitet.

Godina 2020. je bila seizmička promena u životu kao i u modi. Ali s obzirom na rodnu i ukorenjenu prirodu kodeksa oblačenja, malo je verovatno da će muške haljine uskoro postati deo uobičajene muške odeće.

уторак, 15. април 2025.
17° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом