Читај ми!

Zašto je Jonuz Škrijelj odlučio da obnovi Sinagogu u Novom Pazaru

U jeku izraelsko-palestinskog sukoba, dobročinstvo jednog Novopazarca vraća veru u ljubav, čovečnost i poštovanje. Jonuz Škrijelj je je pre nekoliko godina obećao svojoj majci Sadiji da će ispuniti njenu poslednju želju da obnovi Sinagogu u znak sećanja na njene komšije i drugarice Jevrejke stradale tokom nemačke okupacije Novog Pazara 1942. godine.

Bol i sećanje na trenutak kada je bespomoćno posmatrala kako Nemci odvode u logore smrti njene drugarice Jevrejke - godinama su iz sna budili Jonuzovu majku Sadiju. Usred noći gledala bi zajedničku fotografiju iz školskih dana. Tu fotografiju staru skoro devet decenija još uvek čuva njen sin Jonuz u porodičnoj kući.

"Šest drugarica tu u prvom redu s leva na desno na toj fotografiji sedeći, koje sede i pominjala bi njihova imena i plakala bi i to je onda... i tako često u tim nekakvim razgovorima ona bi govorila da joj je bilo žao što nije mogla, ali ona je imala nepunih 13 godina, da ona njima nešto pomogne, da ih spasi", priseća se¤ Jonuz Skrijelj, inicijator obnove Sinagoge u Novom Pazaru.

Jonuzova majka Sadija je kao devojčica zivela u Čerkez mahali koja se naslanjala na Svojbor. U tim naseljima Bošnjaci, Srbi i Jevreji činili su po jednu trećinu stanovništva. Živeli su tu tri veka zajedno sve do nemačke okupacije.

"Život među njima je bio idiličan, a moj ded je mojoj nani, pošto je tu stanovala gospođa Rena sa ta dva sina rekao' to mi je i majka govorila: "Nemoj slučajno da se i tikva skuva, a da se ne pozove gospođa Rena sa to dvoje dece", kaže Jonuz Škrijelj.

Pre nemačke okupacije U Novom Pazaru živelo je oko 300 Jevreja. Skoro sve jevrejske porodice u tom gradu bili su Sefardi poreklom iz Španije i Portugalije. Govorni jezik bio im je žudeo'espanjol odnosno mešavina hebrejskog i španjolskog jezika. Taj jezik su Sefardi zvali ladino. Imali su svoje kuće, školu, dućane i hram Sinagogu koju su Nemci porušili tokom bombardovanja Novog Pazara. Da Jonuz obnovi hram njenih prijatelja i komšija bila je Saidina poslednja želja.

"Taj objekat koji bi bio kao memorijalna soba, on bi u stvari služio kao sećanje na te ljude koji su živeli u tom vremenu. Taj objekat bi naravno potpao pod upravu Muzeja, lokalnog muzeja u Novom Pazaru", kaže Jonuz Škrijelj.

Jonuz Škrijelj ima 73 godine. Diplomirani je inženjer elektrotehnike, bavi se metafizikom. Na zidu njegove sobe slika jedne od jevrejskih kuća, koju je naslikala njegova ćerka profesor likovnog obrazovanja.

"Pretpostavljamo da će uz podršku gradskih vlasti i Republičkih vlasti u saradnji sa Muzejom u Rasu ta institucija obnoviti i trebalo bi da bude mesto religije, sećanja odnosno pre svega sećanja da bi se pre svega građani i posetioci Novog Pazara upoznali sa istorijom Jevrej. Mi smo u dogovoru sa Mentom Mentovićem koji je jedan od retkih preživelih iu Beogradu i da podržimo tu akciju i eto sva su nadanja da će se to u narednom periodu pokrenuti. Takođe prepoznajemo potrebu da se most koji je povezivao maalu neka ploča postavi", kaže Davor Salom, predsednik nadzornog odbora Jevrejske opštine u Beogradu.

O novopazarskim Jevrejima objavljena je i knjiga čija je promocija odložena zbog sukoba na Bliskom istoku.

петак, 26. децембар 2025.
2° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом