četvrtak, 10.11.2016, 08:25 -> 09:22
Izvor: RTS
Deca delinkventi – kada porodica i škola zataje
Međunarodna anketa "Delinkvencija i viktimizacija maloletnih lica u Srbiji", koja je sprovedena među osnovcima i srednjoškolcima u državnim školama, pokazala je da se deca osećaju nesigurno i u školi i u porodici. Zbog nebrige, zanemarivanja, nasilja, neka deca završavaju na ulici. Ponekad čine i teška krivična dela. Kada porodica i škola zataje, institucije su krajnje rešenje da se dete vrati na pravi put pre nego što bude kasno za bilo kakvu reakciju.
Da li su deca koja, umesto u porodičnom domu, odrastaju na ulici, skitaju, tuku se, kradu – žrtve ili delinkventi. Neka od njih nisu ni blizu punoletstva, a počinila su mnoga krivična dela.
Dečak koji je u Programu intenzivnog tretmana kaže da nije dolazio kući na vreme zato što je imao "probleme s očuhom".
"Onda ja nisam mogao da dođem kući jer sam se bojao. On je mene više maltretirao, tukao, vezao me za stolicu i tako to", priča dečak.
Drugi dečak kaže da je skitao, krao i "svašta radio".
"Zvala je policiju neka žena. Došli su po mene i u dom su me strpali", seća se dečak.
Za stranputicu kojom su krenula, nisu kriva, tvrde stručnjaci. Porodica koja ne funkcioniše, koja nema nikakvu kontrolu nad njima, porodica u kojoj trpe ili su svedoci nasilja, gurnula ih je u rizičan život na ulici.
Milena Ralić, specijalni pedagog u Zavodu za vaspitanje dece i omladine u Beogradu, objašnjava da je prvi kontakt mnogo teži za decu i da su uplašena jer ne znaju gde dolaze, kako će ubuduće izgledati njihov život.
Direktor Zavoda za vaspitanje dece i omladine u Beogradu, Dragan Rolović, kaže da od prvog dana pokušavaju da nađu mesto gde će dete otići posle devet meseci, koje će za njega biti krajnje bezbedno.
"Najbolja varijanta je da se dete vrati u primarnu porodicu", kaže Rolović.
Ta deca su laka meta odraslih koji ih zloupotrebljavaju za različita nezakonita dela, poput dilovanja droge, krađe, pa čak i ubistva, jer za takva dela, kao mlađi maloletnici, ne mogu krivično da odgovaraju.
Ivana Stevanović, direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, objašnjava da treba da se radi paralelno sa decom i porodicom.
"Ako ne radite s porodicom paralelno, ako radite samo s decom, ništa nećete uraditi ili će rezultati biti mali. Nekada moramo da priznamo da porodica, njegova primarna porodica, više nije najbolja za život", zaključuje Stevanovićeva.
U takvim situacijama za dete se traži bezbednije rešenje: hraniteljska porodica ili usvojenje za mlađu decu.
Uputstvo
Komentari koji sadrže vređanje, nepristojan govor, neproverene optužbe, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju bilo kakve vrste neće biti objavljeni. Govor mržnje je zabranjen na ovom portalu. Komentari se moraju odnositi na temu članka. Prednost će imati komentari gramatički i pravopisno ispravno napisani. Komentare pisane velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i kraćenja komentara koji će biti objavljeni. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu webdesk@rts.rs. Polja obeležena zvezdicom obavezno popunite.
Broj komentara 3
Pošalji komentarodgovor Šta sad škola !?
Ako nastavnik gleda kako mu učenik redovno dobija batine na njegove oči i to prećuti, direktor zataška a psiholog laže, stvarno se pitam kako neko može da optuži školu !? Inače česta slika u našim školama.
U moje vreme
Vidi li nekog od nas razredni staresina na ulici ili nekoj skitnji sutradan dobija na casu batine. Mom drugaru je nasred ulice jednom izvukao usi a mene nije dirao jer sam bio dobar djak pa me samo ukorio. Djaci su tada bili susta suprotnost ovome sto sada vidimo, bili su disciplinovani i u proseku daleko bolji ucenici nego ovi danas;Nismo isli po kaficima jer nije ih ni bilo vec smo posle casova igrali fudbal. Uvece smo isli u bioskop ako ustedimo od dzeparca pazeci se da nas ne vidi neko od nastavnika. Sve to je imalo neku lepotu cak i kada se ponekad potucemo ali samo to pa se posle izmirimo. Nije bilo golf-palica, srafcigera, nozeva niti nekih metalnih sipki niti macuga, samo sportski, vitestvo, pa ko je badza. Ta vremena su prosla kada je skola bila i vaspitna ustanova u socijalistickom duhu. Vodilo se racuna o mladim narastajima .Danas, politika je unistila sve, skolu, porodicu i buducnost mladih. Neizvesnost ubija moral, mladi su u depresiji, flegmaticni, indiferentni. Mozete im raditi sta hocete ...ne reaguju.
Šta sad škola!?
Škola više nije vaspitno-obrazovna ustanova. Sad je samo obrazovna. Zapadna demokratija je vaspitni faktor izgurala iz naših škola. Kako sad neko može da proziva školu i prišiva joj neku krivicu?