Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera

Miroslav Ćiro Blažević bio je već duže vreme bolestan, teško se kretao i govorio, ali ga prepoznatljiv vedar duh i optimizam nisu napuštali ni u dubokoj starosti. 

Bio je svestan i sam isticao da je kraj blizu, a preminuo je dva dana pre svog 88. rođendana.

Sredinom decembra prošle godine lično je primio nagradu za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije "Vladimir Beara", koju mu je dodelilo Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj.

"Znate da sam primio pregršt nagrada u životu, ali ova mi je najdraža. Uvijek sam kroz život mirio ljude, a mi smo svi s ovog podneblja dobar narod, samo katkad imamo budale koje nas vode. Bojim se da je ovo zadnja nagrada koju ću dobiti u životu. Bojim se da je ovo i moj zadnji govor koji ću održati pred ovako eminentnim skupom, moj kraj se bliži", kroz suze je tada rekao Blažević na ceremoniji dodele priznanja.

Počeci u Švajcarskoj, slavni dani u Zagrebu

Miroslav Blažević rođen je 10. februara 1935. u Travniku, tada u Kraljevini Jugoslaviji. Nakon kratke igračke karijere, tokom koje je od rodnog grada, preko zagrebačke Lokomotive, Sarajeva i Rijeke stigao do švajcarskog Siona, već u 33. godini života počeo je da se bavi trenerskim poslom.

Karijeru pored terena počeo je 1968. godine u Švajcarskoj. Prvi klub koji je trenirao bio je Veve. Sa Sionom, za koji je nekoliko godina ranije igrao, osvojio je Kup Švajcarske 1974. godine, da bi potom preuzeo Lozanu, a onda privremeno i reprezentaciju Švajcarske.

Blažević se vratio u Jugoslaviju 1979, gde je prvo vodio Rijeku. Pošto je u prvenstvu zauzeo solidno 10. mesto, a u Kupu pobednika kupova stigao do četvrtfinala i duela sa Juventusom, ubrzo je prešao u zagrebački Dinamo, sa kojim je 1982. osvojio titulu šampiona posle 24 godine čekanja, a naredne sezone i Kup Jugoslavije.

Posle uspešne epizode u domovini, ponovo je radio u Švajcarsku i sa Grashoperom osvojio državno prvenstvo 1984. godine.

Usledio je još jedan povratak u Jugoslaviju, tokom kojeg je Blažević sa ekipom Prištine izborio plasman u Prvu ligu, posle čega je iste godine po drugi put postao trener Dinama, iz kojeg je 1988. otišao u francuski Nant.

Nakon Francuske, Ćiro je trenirao i solunski Paok, ali se nije zadržao dugo jer su ga ambicije opet vukle prema Hrvatskoj. Po treći put seda na klupu Dinama i 1993. osvaja Prvenstvo Hrvatske, a 1994 Kup.

Treće mesto na Mundijalu u Francuskoj

Nakon novog uspeha u Dinamu, Blažević preuzima reprezentaciju Hrvatske, sa kojom je na Evropskom prvenstvu 1996. u Engleskoj stigao do četvrtfinala, gde je bolja bila Nemačka, da bi dve godine kasnije na Mundijalu u Francuskoj Hrvatska sa Ćirom na klupi i Bobanom, Šukerom, Bilićem i Prosinečkim na terenu, zauzela treće mesto.

"Vatreni" potom nisu uspeli da se kvalifikuju za Evropsko prvenstvo 2000, pošto su završili na trećoj poziciji u grupi iza Jugoslavije i Irske, loše su počele i kvalifikacije za Svetsko prvenstvo 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, pa je Blažević podneo ostavku.

Do kraja trenerske karijere, koju je završio početkom 2015. u Zadru, vodio je veliki broj klubova, među kojima su ponovo Dinamo (sa kojim 2003. osvaja hrvatsko prvenstvo), Osijek, Varteks, Hajduk, Zagreb, Sloboda iz Tuzle, Mura...

Oprobao se nakratko i u Kini, Iranu i još jednom u Švajcarskoj, a kao selektor je vodio reprezentacije Irana i Bosne i Hercegovine, sa kojom je u baražu za Svetsko prvenstvo 2010. poražen od Portugalije sa 1:0 u oba meča, nakon odličnih partija "zmajeva" u kvalifikacionoj grupi.

Nakon kraja karijere, Blažević je bio čest i uvek rado viđen gost mnogih medija, komentator i fudbalski analitičar, poznat po uvek britkom jeziku i prepoznatljivom humoru koji nije poznavao političku korektnost.

Politikom se povremeno i bavio - 2005. godine kandidovao se za predsednika Republike Hrvatske kao nezavisni kandidat. Dobio je 0,8 odsto glasova, pa je eliminisan u prvom izbornom krugu. Aktivirao se i 2016. na parlamentarnim izborima kao nosilac liste Milana Bandića za izbornu jedinicu u dijaspori, ali je dobio svega 259 glasova.

Čuveni nadimak Ćiro je navodno dobio nakon što je kao dete gledao pozorišnu predstavu u kojoj se pojavila lutka Ćiro, zbog koje su ga prijatelji prozvala istim imenom zbog slične govorne mane kakvom se služio trbuhozborac.

Kasnije tokom bogate karijere zaradio je i drugi nadimak - trener svih trenera.