Читај ми!

Dragan Lukić – književnik i urednik Dečjeg programa

Dragan Lukić (1928–2006) bio je književnik, urednik časopisa ,,Zmaj” i Programa za decu Radio Beograda. Napisao je oko 100 knjiga priča i pesama za decu, među kojima se izdvajaju „Ivin voz” i „Fifi”.

Godine 1954, završio je studije književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, a zatim je počeo da predaje dečju književnost u Školi za vaspitače. Posle osam godina zaposlio se kao urednik Programa za decu na Radio Beogradu i tu je radio sve do penzionisanja 1989. godine.

Pisao je pesme, priče, romane, dramske tekstove, teorijske rasprave o literaturi, vodio emisije na radiju i televiziji. Bio je redovni učesnik najznačajnijih manifestacija za decu na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Njegovi saputnici u tom misionarenju najčešće su bili: Desanka Maksimović, Branko Ćopić, Duško Radović, Arsen Diklić, Ljubivoje Ršumović, Pero Zubac, Dobrica Erić i drugi.

Kad god je govorio o književnosti za decu i njenom odnosu prema literaturi za odrasle, Lukić je uvek isticao da je svako ko je odrastao sačuvao u sebi dečaka i devojčicu, te da nosi čari detinjstva celog života. U tom smislu je tvrdio da, kao i mnogi drugi koji se obraćaju deci, u stvari pišu za čoveka uopšte. Po čarima detinjstva koje je sačuvao u sebi, čovek se poznaje kao po jutru dan, govorio je Lukić.

Privrženost i posvećenost najmlađima, želju da ih kroz obrazovanje, pesmom, uputi i pripremi za svet odraslih koji ih čeka, Dragan Lukić potvrdio je i dugogodišnjim predanim radom u Radio Beogradu. Bio je urednik Dečjeg programa Radio Beograda od 1964. do 1990. godine. O radiju kao mediju i o tome kako on deluje na decu, Dragan Lukić je rekao: ,,Ni pozorište, ni televizija nisu tako intimni sa detetom kao što su radio i knjiga... U odnosu na knjigu koja ima reč, radio ima i dva prateća elementa muziku i šum (efekat) koji pojačavaju doživljaj... Radio je i prva literatura za decu jer su oni prvo slušaoci, potom govornici i sagovornici... i na kraju čitaoci… U širem smislu radio i školuje jer, vezujući dete za reč, uči ga osnovnoj ljudskoj komunikaciji – razgovoru. A pošto reči grade slike, i drugoj ljudskoj vrlini – maštanju. A kako se uz reč i ponešto saznaje, radio za decu poseduje i treću komponentu – saznajnu...”

Dragan Lukić je kazao i: ,,Čitaoci knjiga i slušaoci radio-literature na isti ili na bar vrlo sličan način stvaraju likove i junake literature… Zato radio ima najveću prednost u kazivanju literature – posle knjige.”

Izvor: Zvučni arhiv

субота, 02. август 2025.
21° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом