Zadušnice ubijenoj Hipokratovoj zakletvi

Proces preuzimanja vlasti u gradu počeo je uklanjanjem Srba sa rukovodećih položaja, a nastavljen ubistvom istaknutih intelektualaca, među njima i zdravstvenih radnika.

Prvog dana sukoba, na Bajram 4. aprila 1992. godine, teško je ranjen čuveni sarajevski plastični hirurg profesor doktor Boriša Starović, tadašnji dekan Medicinskog fakulteta. Ranjen je ispred kuće u kojoj je stanovao, a ona je okružena zgradama, pa je na njega mogao pucati samo neko ko je iz najbližeg komšiluka.

Na kućnom pragu ubijen je primarijus doktor Gojko Šurbat, a istoga dana, na povratku sa posla kući teško je povređen prof. dr Žarko Mijatović.

Na balkonu Klinike za očne bolesti na Koševu, na radnom mestu, ubijen je doktor Vladimir Bilenki. U krugu bolnice Ernest Grin - usmrćen je i doktor Miladin Ćuković.

Bez optužbe i suđenja, posle čestog odvođenja na saslušanje i strašnog mučenja, sa više prostrelnih rana ubijen je ugledni sarajevski lekar prof. doktor Milutin Najdanović, inače profesor na Medicinskom fakultetu i osnivač Torakalne hirurgije u Sarajevu.

Njegova supruga, Jevrejka, prof. doktor Rikica Najdanović, pedijatar, kćerka poznatog lekara i još poznatijeg pisca Isaka Samokovlije, uzaludno je, za života, pokušavala doći do podataka ko je i zašto ubio njenog supruga Milutina.

„Znam da je moj tata nevin ubijen, samo zato što je Srbin, što je pisao ćirilicom i slavio slavu", izjavila je posle svirepog očevog ubistva Mirjana Najdanović. „Moj tata nije znao da se sprema rat i naivno smo ostali u Sarajevu kada je rat počeo i vjerovali smo u ljudskost. Pre ubistva, više puta su ga odvodili na saslušanje i ubili su ga na gornjem ulazu stadiona Koševo. Vidite, Jevreji su nespremni dočekali Drugi svjetski rat, a Srbi su, eto, nespremno u Sarajevu dočekali 1992. godinu. Čitali smo Andrića i njegovo „Pismo iz 1920." i ništa nismo naučili", izjavila je Mirjana, kćerka profesora Najdanovića.

Posmrtni ostaci profesora Najdanovića ekshumirani su sa groblja Lav, na kraju rata, i preneseni u Beograd, u njegovu rodnu Srbiju.

„Nije samo profesor Najdanović, mnogi sarajevski lekari su mučeni, maltretirani i zatočeni. Kroz logore je prošlo njih 50-tak. Ortoped doktor Branko Stančić i internista Milorad Tomašević ubijeni su u svom stanu. Doktor Milica Gutović ubijena je 1994. godine pri pokušaju izlaska iz Sarajeva. I, kako tvrde svedoci, bačena je u Miljecku", piše u knjizi Ratne bolnice koju su pripremili sarajevski lekari Mirko Šošić, Slavko Ždrale, Milan Pejić i nedavno preminuli profesor Tomislav Taušan, nekadašnji načelnik Vojne bolnice u Sarajevu.

Fotografije su iz gore pomenute knjige "Ratne bolnice"