среда, 05.02.2020, 12:15 -> 12:58
Извор: РТС
Tarnerov sindrom – rano otkrivanje za budući kvalitetan život
Na svakih 2.500 novorođenih devojčica, jedna se rodi sa Tarnerovim sindromom, pokazuju statistike. U Srbiji za godinu dana dođe na svet oko dvadeset devojčica bez jednog „iks“ hromozoma ili je on mutiran, pa mogu imati problem sa usporenim rastom.
Iva Omrčen, nekada je bila devojčica sa Tarnerovim sindromom, a danas se bavi novinarstvom i potpisuje emisiju RTS-a Mesto za nas.
„Negde na samom rođenju, zbog otoka na nogama, posumnjali su lekari da nešto nije kako treba, urađen mi je kariotip i na osnovu toga su došli do zaključka da se radi o Tarnerovom sindromu“, rekla je Iva i dodala da su posle toga usledile komplikacije kao što su česte upale ušiju i koarktacija aorte, što je dodatno ukazalo da se radi o tom sindromu.
Doktorka Tanja Milenković, dečji endokrinolog iz Instituta za majku i dete, kaže da je Tarnerov sindrom nešto što se ne prepoznaje baš jednostavno.
„Klinički ne morate da imate apsolutno ništa, kasnije kroz anamnezu ipak vidite da su postojali neki problemi, ali svaka devojčica s niskim rastom, treba da se razmotri kao Tarnerov sindrom. Danas je to jednostavno, uradite kariotip i ako je on kormalan vi isljučujete Tarnerov sindrom“, rekla je gostujući u Jutarnjem programu, dr Milenković.
Redovne kontrole od suštinske važnosti
Dodaje da je rana dijagnostika izuzetno važna jer tako može da se na vreme utiče na različite poremećaje koji se javljaju zbog Tarnerovog sindroma.
„Ako vi date terapiju hormonom rasta na vreme, oko četvrte ili šeste godine života, vi možete da očekujete da će devojčica imati socijalno prihvatljivu visinu. Takođe, česte upale ušiju na primer, mogu da dovedu do oboljenja sluha, ako se ne leče. U suštini vi tragate, problem po problem, redovno kontrolišete stanje i na kraju imate jedan kvalitetan život jednog mladog čoveka koji je zadovoljan sobom“, objasnila je doktorka.
Iva kaže da je imala prilično normalno detinjstvo i da su, kako navodi, i društvo i roditelji radili na tome da se to „ne primećuje“. Ipak, kada je postala tinejdžerka, istraživala je i čitala o Tarnerovom sindromu i shvatila da je na neki način „različita i retka“.
Doktorka Milenković naglašava da se Tarnerov sindrom leči ali da se ne može izlečiti.
„Poenta je da čovek u životu bude srećan. Neko može da ima Tarnerov sindrom, i da živi kvalitetan život i to važi za mnoga druga oboljenja i stanja", rekla je dr Milenković.
Iva je devojčicama koje imaju Tarnerov sindrom poslala posebnu poruku: „Budite jake, budite uporne. Visina nije ništa, imamo štikle i to je to“.
Упутство
Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.
Број коментара 0
Пошаљи коментар