Monitoring zagađenja vazduha preduslov za preduzimanje mera za smanjenje štetnog dejstva
Pravo na čist vazduh sadržano je u Ustavu Srbije. Zvaničan državni monitoring već godinama pokazuje da je vazduh zagađen u većini gradova u Srbiji. Šta je potrebno uraditi da bismo imali čistiji vazduh i koliko veštačka inteligencija može da pomogne u poboljšanju monitoringa i donošenju mera za smanjenje štetnog dejstva zagađenog vazduha?
U Popovcu, Valjevu, Novom Pazaru, Užicu, Kosjeriću, prošle godine višestruko je premašen zakonski maksimum od dozvoljenih 35 dana sa prekoračenjem dnevne koncetracije PM10 čestica. U ovoj godini on je već prekoračen u 40 naselja.
„Mi u prvoj polovini godine i pre zimske sezone imamo te gradove gde dominira trenutno Prokuplje sa 89 dana, zatim Zaječar, Valjevo, Leskovac itd, gde su brojevi 89, 88, 80. Što znači da su dva i po, pa blizu tri puta veće prekoračene i pre oktobra, novembra, decembra. Sama ova godina pokazuje da je vazduh i dalje u Srbiji izuzetno lošeg kvaliteta, odnosno da nisu sprovedene adekvatne, neophodne, obavezujuće zakonske mere za smanjenje izvora zagađenja, izvora emisija“, naglašava Milenko Jovanović iz Nacionalne ekološke asocijacije.
Da bi se uspešnije detektovali uzroci zagađenja i preduzele odgovarajuće mere da se ono otkloni neophodno je i proširiti monitoring.
U Beogradu se već realizuju projekti gde se koristi veštačka inteligencija za analizu velikog broja podataka iz raznih izvora i koja pomaže u prognozi zagađenja i u proceni zdravstvenih rizika
„U suštini, kada bi se monitoring proširio na one zagađajuće materije koje su odgovorne za toksičnost, mutagenost ili kancerogenost, a u to spadaju recimo organska jedinjenja koje se veoma šturo mere svuda, pa i na teritoriji Srbije. Iz tih podataka, dubokim analizama se može doći do dijagnoze. Nedavno smo dobili jedan projekat sa Gradom Beogradom gde bismo trebali da uradimo sličnu analizu za procenu uticaja mere postavljanja filtera za čestično zagađenje u Beogradu, da bi trebalo da identifikujemo i da procenimo koliki je udeo takve mere. Gde ćemo pomoću veštačke inteligencije dobiti u suštini mape koje će pored identifikacije oblasti u kojima dolazi do povećanog zagađenja odlučiti i koji su faktori koji do njega dovode“, navodi dr Andreja Stojić iz Instituta za fiziku u Beogradu.
Pre dve i po godine Srbija je usvojila Program zaštite vazduha u za period od 2022. do 2030. godine sa akcionim planom, za čiju primenu su predviđena ulaganja od 2,6 milijardi evra.
„Sam program ima vrlo ambiciozne ciljeve, što je dobro, posebno vrlo ambiciozne ciljeve u pogledu smanjenja čestičnog zagađenja, smanjenja zagađenja sumpordioksidom i azotnim oksidima. Međutim, period od 2030. je, nemojmo se zavaravati, kratak za realizaciju tako ambicioznih mera ako imamo u vidu da se sa onim, da kažemo, lakšim merama kasni i da se ne realizuju na vreme. Ono što može da se zaključi iz odgovora koje smo dobili od nadležnih institucija jeste da mere nisu realizovane ili su realizovane polovično. Zato što je preduslov za realizaciju mera bilo usvajanje novog Zakona o zaštiti vazduha. Kao što vam je poznato, Zakon o zaštiti vazduha je usvojen tek u ovoj 2025. godini, to nedavno“, napominje Mirko Popović iz Regulatornog institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu – RERI.
Ako se ostvare mere predviđene Programom zaštite vazduha do 2030. godine, kako stoji u tom dokumentu, broj slučajeva prevremene smrti zbog zagađenog vazduha će se smanjiti sa 12 hiljada na oko 7.400 slučajeva do 2030. godine.
Коментари