Bosna, silom prilika kaskaderi

Svakodnevnica članova porodice Buhić nalik je na kadrove za neku filmsku priču jer jedini jedini način da stignu kući ili odu iz nje je balansiranje po uskom zidu.

Istina, kako kaže Nevenka Buhić, kuća je bez potrebnih dozvola, ali to je bio jedini način da deci osigura krov nad glavom, nakon što joj je muž poginuo u ratu i to na zemlji koja je vlasništvu porodice tridesetak godina i do koje je nekada postojao put, a danas ga nema.

„Bila prinuđena da napravim kuću. Obraćala sam se opštini da dobijem zemljište, materijal nisam nikad dobila, dvaput sam podnosila zahtev, rodbinski se to delilo“, priča Nevenka.

O postojanju puta, kojim se nekada dolazilo do zemljišta na kojem je kuća svedoči i najstariji stanovnik ovog naselja koji odnos prema ovoj porodici, naziva sramotom. No njemu, ali i ostalima, preostaje jedino saosećanje, dok gledaju Buhiće, kako izvode vratolomije, prilazeći kući.

„Uzurpacija. Znači uzeto je sve do vode koliko su mogli da zagrade. Ovde nije bilo nijedne kuće. Tu je bila livada koja se kosila i ovda se izvlačilo sijeno, znači put je postojao ovde“, priča Srećko Petrović, najstariji stanovnik naselja Rijeka.

Komšija Abdulah Tuco kaže da bi, da je do njega, Buhićima dao put: „Pa moraju proći. Kuda će proći? Nema niko helikoptera“.

„Nama preostaje jedino da se potušimo. Nema drugog izlaza ili da nas ubijaju ovako 13 godina bez metka“, kaže Nevenka.

Dok ovo govori, Nevenka pokazuje dokumente sa kojima isto toliko godina nastoji osigurati pristup kući. Prvi čovek Viteza, kaže zatekao je ovaj problem koji bi se morao rešiti.

„Nadam se da ćemo uz malo razumjevanja, dobre volje, rad službi uspeti sve u zakonskim okvirima probat napraviti rešenje pristupnog puta toj kući“, kaže Tomislav Matić načelnik opštine Vitez.

A dotle, Buhići će svakodnevno do kuće i od kuće ovim putem. Jer drugog načina niti mogućnosti nemaju.