Kad ti treba nesreća da bi bio normalan

Živimo svoje male živote, mrzimo se i gledamo preko nišana, a onda nam priroda, viša sila ili prosto, okolnosti, pokažu koliko smo ranjivi i koliko je malo potrebno da shvatimo šta je prava nevolja

Udarna vest iz Tirane 28. novembra trebalo je da bude proslava albanskog državnog praznika Dana zastave.

Najavljivao se marš kojim bi Albanci s Kosmeta i iz Albanije demonstrirali jedinstvo i želju da žive u jednoj državi, a sa srpske strane stizale su kritike i osude pokušaja stvaranja tzv. Velike Albanije.

Očekivalo se da će to biti još jedan dan u kojem će Srbi i Albanci biti na suprotstavljenim stranama, očekivale su se teške reči, ali...

Albanija jeste 28. novembra prva vest u srpskim medijima, ali razlog za to nije marš već katastrofalni zemljotres i žrtve koje je izazvao.

Prizori razorenih kuća, uplakanih i uplašenih ljudi, dece izvučene ispod ruševina, ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Umesto uobičajenih političkih poruka, iz Srbije stižu reči utehe i saučešća, ali i spasilački timovi koji pomažu u izvlačenju stradalih.

Dva naroda čija je prošlost, ali i sadašnjost obojena nerazumevanjem, sukobima i prolivenom krvlju, ujedinila je muka... nesreća veća i moćnija od podela i razlika. 

Nešto slično desilo se pre pet godina kad su Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku pogodile katastrofalne poplave.

Svi problemi i nesporazumi kao da su nestali u onoj mutnoj vodi, bujici koja nas je zapljusnula tog proleća.

Pomagali smo se međusobno, brinuli iste brige, saosećali jedni sa drugima. Znam, bilo je i onih koji su likovali zbog tuđe nesreće, ali njihovi glasovi su ipak bili daleko tiši od onog zajedničkog koji je pozivao na razum i solidarnost. 

Ne ujedinjuju nas samo "viša sila" i prirodne nepogode. Muče nas i isti društveni i ekonomski problemi.

Region masovno napuštaju mladi, obrazovani, nezaposleni, nezadovoljni...Nekada bogati i napredni krajevi danas su gotovo pusti.

Iz gradova i sela za koja se tokom devedesetih ratovalo i ginulo ljudi danas odlaze dobrovoljno. Čini se da zemlja natopljena krvlju više nikome ne treba. 

Nisam "jugonostalgičar" (ako nešto takvo uopšte i postoji), mrska su mi "oplakivanja" zajedničke države iako priznajem da mi nedostaje onaj prošli život i mir koji je ona pružala.

I ovi skoriji i oni prethodni ratovi skupo su koštali moju porodicu i imala bih verovatno pravo da budem ogorčena i puna nerazumevanja, ali, pitam se, čemu sve to?

Živimo svoje male živote, mrzimo se i gledamo preko nišana, a onda nam priroda, viša sila ili prosto, okolnosti, pokažu koliko smo ranjivi i koliko je malo potrebno da shvatimo šta je prava nevolja.

To je kao ono kad se razbolite pa vam svi drugi, do juče nepremostivi problemi, postanu nebitni. Ako imate sreće i ozdravite, obećavate sami sebi da se nikada više nećete nervirati zbog nebitnih stvari, ali to je kratkog daha...

E baš takva je, nažalost, i naša, balkanska, solidarnost!

Nevolje dođu i odu, a sa njima iščezne i ono dobro koje smo pokazali jedni prema drugima.

Već sutra vratićemo se u kolotečinu... vesti će ponovo biti iste... očekivane...

Izgleda da to tako ovde mora ili jednostavno nismo sposobni da se menjamo i shvatimo da je život nešto više od mržnje, podela i želje da "komšiji crkne krava"!

Broj komentara 3

Pošalji komentar

Uputstvo

Komentari koji sadrže vređanje, nepristojan govor, neproverene optužbe, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju bilo kakve vrste neće biti objavljeni. Govor mržnje je zabranjen na ovom portalu. Komentari se moraju odnositi na temu članka. Prednost će imati komentari gramatički i pravopisno ispravno napisani. Komentare pisane velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i kraćenja komentara koji će biti objavljeni. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu webdesk@rts.rs. Polja obeležena zvezdicom obavezno popunite.

Закључано: Откључајте повлачењем стрелице у десно ...
petak, 18. april 2025.
14° C

Komentari

Da, ali...
Kako preživeti prva tri dana katastrofe u Srbiji, i za šta nas priprema EU
Dvojnik mog oca
Verovatno svako od nas ima svog dvojnika sa kojim deli i sličnu DNK
Nemogućnost tusiranja
Ne tuširate se svakog dana – ne stidite se, to je zdravo
Cestitke za uspeh
Da li ste znali da se najbolje gramofonske ručice proizvode u Srbiji
Re: Eh...
Leskovačka sprža – proizvod sa zaštićenim geografskim poreklom