subota, 29.03.2025, 11:50 -> 12:00
Izvor: RTS, Science Alert
Način na koji psihopate osećaju bol može objasniti njihov nedostatak empatije
Psihopatija se povezuje sa ubicama, ozloglašenim kriminalcima i zastrašujućim zločinima. Nedavno istraživanje pokazuje da psihopate imaju složen odnos prema osećaju bola, koji može delimično biti odgovoran za njihov nedostatak empatije. Psihopatske osobine imaju široki spektar, a osobe koje poseduju brojnije osobine poremećene ličnosti, obično pokazuju veliku toleranciju za bol.

Ljudi koji imaju više psihopatskih osobina pokazuju veću toleranciju na bol. To sugeriše i istraživanje koje je pokazalo da su ljudi sa većim psihopatskim osobinama pokazali nižu moždanu aktivnost usled bolom zbog nanetog pritiska.
Istraživači su to potvrdili nedavnim istraživanjem o bolu sprovedenom među ljudima sa različitim nivoima psihopatije, i kako kažu, rezultati su ih iznenadili. Činilo se da učesnici sa visokim nivoom psihopatije različito obrađuju bol u odnosu na ljude sa niskim nivoom psihopatije.
„Primenili smo pritisak na naše učesnike u istraživanju koristeći uređaj koji je nežno pritiskao malu kružnu sondu na nokat učesnika koristeći komprimovani vazduh. Izmerili smo njihove reakcije na osnovu njihovih odgovora", objašnjavaju istraživači.
Ta metoda se naziva odgovor provodljivosti kože (SCR) i aktivira se u periodu „borbe ili bega“, ili čak kada treba da povećamo pažnju iz nekog razloga, što obično povećava proizvodnju znoja. Upravo je to ono što su koristili istraživači da mere odgovor učesnika na bol i empatiju u eksperimentu.
Sofi Alšukri, istraživač i Mina Lajons, forenzički psiholog, sa Liverpul Džon Murs Univerziteta navode da su pre početka eksperimenta, polako povećavale nivoe pritiska koji su učesnici osećali sve dok im nisu rekli da su dostigli prag bola (najveći bol koji su mogli da podnesu). Grupe niske i visoke psihopatije izabrale su slične nivoe pritiska za svoj prag bola.
„Zatim smo isporučile različite nivoe pritiska (sa najvećim pragom bola za svakog učesnika) kako bismo osigurale da se učesnici ne naviknu na stimulacije. Nakon svake stimulacije, od učesnika je zatraženo da ocene koliko su bola osećali koristeći meru samoprocene u rasponu od 0 do 100", navode istraživači u svom radu.
Kažu da su otkrile da su učesnici sa višim nivoom psihopatije prijavili da osećaju manje bola od učesnika koji su bili niže na lestvici osobina koje prate psihopatiju.
Nalazi sugerišu da ljudi sa višim nivoom psihopatije različito tumače bol i to možda objašnjava zašto se psihopatija odnosi na veće preuzimanje rizika i povećan nivo nasilja ili agresije prema drugima – oni ne prepoznaju osećaj bola na isti način kao drugi ljudi, objašnjavaju naučnice.
Inače, obično se psihopatija odnosi na niže nivoe fizioloških reakcija u rizičnim situacijama jer ne povezuju bol sa strahom ili kaznom.
„Rezultati naše studije sugerišu da razlika u percepciji bola između visoko i nisko psihopatskih ljudi može biti psihološka, a ne fiziološka. Ovo bi moglo objasniti zašto je bilo razlika u samoizveštajima, ali ne i u odgovorima na znojenje", navodi se u pregledu eksperimenta.
Istraživači su ipak uzdržani i kažu da se ne zna da li se te osobe pretvaraju da (ne)osećaju bol ili su manje povezane sa fiziologijom svog tela.
Važno je pomenuti i da studija o deci iz 2019. sugeriše da ona deca sa visokim psihopatskim osobinama mogu da se upuste u ekstremno suočavanje sa bolom i neprijatnim stimulusima kada su uplašeni. Na primer, ta deca su pokazala prigušene emocionalne reakcije, neangažovanost ili rizično ponašanje kako bi se nosila sa stresom.
Šta je sa empatijom za tuđi bol
Alšukri i Lajons su testirale i reakcije učesnika eksperimenta na bol drugih ljudi pokazujući im slike, kao što je ruka zarobljene osobe zaglavljena na vratima ili bosa noga koja gazi staklo. Prethodno istraživanje je pokazalo da ljudi sa višim nivoom psihopatije pokazuju smanjen nivo fiziološkog uzbuđenja, odnosno uznemirenosti, u odnosu na tuđu nevolju.
Na primer, studija iz 2015. otkrila je da ljudi sa većom psihopatijom pokazuju niže nivoe moždane aktivnosti kada vide druge ljude u bolnim situacijama. „U našoj studiji smo otkrili da ljudi sa višim nivoom psihopatije ne samo da su prijavili da osećaju manje empatije, već su pokazali niže reakcije poput znojenja kada su gledali bol drugih ljudi. Ovaj niži SCR je takođe pronađen kod muških zatvorenika sa psihopatskim osobinama, i obično ukazuje na manje pažnje ili nefokusiranje na bol drugih ljudi", objašnjavaju naučnice.
„Naša studija pokazuje da nedostatak empatije prema drugima možda nije svestan izbor. Naš nedavni sistematski pregled, gde smo analizirale osam prethodnih studija o psihopatiji i percepciji bola, takođe je pomogao da se potkrepe ovi nalazi, pokazujući da je psihopatija povezana sa nižim nivoima moždane aktivnosti kao odgovor na bol drugih ljudi", rekle su Alšukri i Lajons.
Istraživanja su pokazala da na niži nivo empatije prema drugim ljudima može uticati veća tolerancija na bol. Ako neko ne razume osećanja bola na isti način kao drugi ljudi, verovatno ne razume bol koji drugi ljudi možda doživljavaju.
Hladna glava može biti i od pomoći
Naučni pregled iz 2020. pokazao je da se moždane mreže koje se koriste u procesuiranju bola, takođe koriste za obradu empatije. To bi moglo značiti da, ako ljudi sa višim nivoom psihopatije sami ne osećaju toliki bol, njihova percepcija bola drugih ljudi takođe može biti smanjena.
„Međutim, samo zato što pokazujete više psihopatske osobine ne znači da ćete biti glavni lik nekog dokumentarca o pravom zločinu. U stvari, nedavno istraživanje, uključujući studiju iz 2022. godine, primetilo je da psihopatske osobine mogu biti pozitivne i pomoći ljudima da regulišu svoje emocije. Hirurzi i drugi medicinski profesionalci pokazuju visok nivo psihopatskih osobina, posebno imunitet na stres koji je deo osobine ličnosti", tvrde naučnice.
Možda je to ono što medicinskim stručnjacima sa visokim psihopatskim osobinama omogućava da ostanu mirni pod pritiskom, omogućavajući im da donose brze, racionalne odluke bez da budu preplavljeni stresom.
Pregled eksperimenta objavljen je u časopisu The Conversation.
Komentari