subota, 01.02.2020, 10:46 -> 17:14
Izvor: RTS
„Tristaće“ je vozila milicija, ali su ipak bili statusni simbol
Kada se sedamdesetih godina prošlog veka na našim drumovima pojavio „fijat 1300“ bio je pravi statusni symbol. Popularni „tristać“ je u to vreme bio prava atrakcija na našim drumovima, a i gotovo pola veka kasnije poneki se još nađe u saobraćaju.
Pune 43 godine Zrenjaninac Radovan Moldovan, ili kako ga komšije zovu Rača, druži se sa svojim „tristaćem“. Kada ga je kupio imala ga je Milicija i retki Zrenjaninci. Rača je tada bio glavni u društvu. Kako onda, tako i danas, samo je razlika u godinama, jedan i drugi su stariji za 43 godine.
„Bio je maj 76. godine kada sam ga isterao iz bivšeg Remonta, našeg. I onda sam, pošto je sijalica za gorivo sijala jako crveno, prvo gorivo sipao. I kada sam sve sabrao, koštao me je pet i po hiljada. Došao sam kući i od onda sam krenuo da se vozim sa njim, kako po gradu našem, tako po našoj staroj Jugoslaviji, ali i po velikom broju država iz Evrope. Rumunija, Mađarska, Bugarska, Italija, čak do Francuske sam bio sa njim. U Grčkoj sam bio i fala bogu, šta mi je drago, da me nikada nije ostavio. Ja sam ga održavao, čuvao. Ja ga volim“, iskren je Radovan.
Iako je „tristać“ prestao da se proizvodi osamdesetih godina, još uvek mogu da se nabave rezervni delovi, a što se tiče popravke, kako Rača kaže, sam ga održava u 95 odsto slučajeva.
„Oko mehanike, i lekar, i medicinska sestra, sve sam ja njemu. A što se tiče limarije, tu imam jednog starog prijatelja, to je moj komšija, Milenko Berić, on je doktor za limariju“, dodaje ponosni vlasnik „tristaća“.
Ako se vozi brzo, objašnjava Radovan, njegov „tristać“ onda troši mnogo goriva. Kada je bio nov, na otvorenom putu je trošio oko osam litara benzina, a sada troši oko devet, ali u gradu ume da potroši i do 12, 13 litara, no taj problem je rešen tako što mu je ugrađen plin.
Račin „ljubimac“ je prešao oko 350.000 kilometara i veruje da će ga služiti dok god on bude mogao da vozi. Smatra da je za kola najvažnije da budu garažirana. A ako u ove zimske dane ima problema sa paljenjem, to reši na prost način. Podigne haubu, uzme čekić i udari u dva tri određena mesta i „tristać“ pali, kaže u šali, a možda i ozbiljno, zrenjaninski Flojd.
Uputstvo
Komentari koji sadrže vređanje, nepristojan govor, neproverene optužbe, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju bilo kakve vrste neće biti objavljeni. Govor mržnje je zabranjen na ovom portalu. Komentari se moraju odnositi na temu članka. Prednost će imati komentari gramatički i pravopisno ispravno napisani. Komentare pisane velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i kraćenja komentara koji će biti objavljeni. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu webdesk@rts.rs. Polja obeležena zvezdicom obavezno popunite.
Broj komentara 5
Pošalji komentarHaos
Trosi ko moj 2.4 V6...LOL
Devet litara na 100km na otvorenom putu, motor od 1,3 litra
Isto toliko novi Suzuki Grand Vitara, motor od 2,4 litra i tri puta veca snaga.
Zato ne treba voziti krseve. Lepo ih je imati u ispravnom stanju i provozati ih ponekada radi uzitka, ali ne i poveravati im zivot svoj i svoje porodice svaki dan. Tacno je da siromasan covek nema za bolje pa mora ovako, ali to ne znaci i da je tako dobro.
ako ne znaš pitaj
Ako su sedamdesete godine 1961 onda ste u pravu:Zastava 1300 je počela da se prozvodi 1961 i valjda se to računa kao datum pojavljivanja, čak se i po sajmovima pojavljivala.Nemojte tako olako da se igrate sa godinama.To što je Radovan kupio1976 znači da se već približavala zalasku.
A, zaustaviti se na znak Stop? ;)
Majstore niste se zaustavili na znak Stop. U svakom slucaju pohvale za auto
Tristać !!!
To je jaka i izdržljiva mašina. U to vreme, bio je slučaj jednog gastarbajtera iz Italije, poteklom sa KosMeta, koji je došavši kući na odmor (ne saćam se koje je mesto bilo...???) upregnuo Tristaća i poorao plugom njivu. Više puta je bilo prikazivano na televiziji.
Ali mana mu je potrošnja. Mnogo troši! Jedne godine smo sa prijateljima putovali Tristaćem za Kupari (odmaralište kod Dubrovnika). Glavna stvar je bila da ne propustimo neku benzinsku pumpu, jer na svakoj je moralo da se dopuni rezervoar - puno troši. Ali u to vreme cena benzina je bila zanemarljiva stavka, nešto o čemu nismo ni razmišljali.