I Jadran ima Plavu grobnicu, strašniju od Krfa

Šta povezuje Vido i Pag i zašto ova ostrva ne bi trebalo da budu mesta za žurke i provod.

Verovatno sam jedan od retkih stanovnika Srbije koji je grčko more prvi put video tek sa četrdesetak godina. Tokom devedesetih bilo kakvo more ili odmor bili su za mene "misaona imenica", a posle, kad sam počela da radim, nekad nije bilo vremena, a nekad dobrog plana.

Nekako mi je stalno izmicalo to putovanje, a znatiželja bivala sve veća. Konačno su se kockice sklopile pre pet godina.

Pošto mi kupanje i sunčanje nisu nikad bili prioritet, odlučila sam se za predsezonu i neku vrstu hodočašća. Ispunila sam sebi davnašnju želju da posetim Krf.

Naša "baza" bilo je malo mesto na severu, a iako je bio tek kraj maja, toplo vreme omogućilo nam je da uživamo u čarima kristalno čistog mora, prelepim plažama i opuštenoj atmosferi grčkog seoceta.

Ipak, s nestrpljenjem sam čekala izlet do samog grada Krfa i ostrva Vido.

Teško mi je da opišem emocije koje su me preplavile dok smo se približavali ostrvu-simbolu srpskog stradanja u Velikom ratu.

Nije čudo, razmišljala sam gledajući talase koji su lagani zapljuskivali brod, da su ovo mesto nazvali Plavom grobnicom. Tako intenzivnu plavu boju mora nisam nikad videla ili je to samo bila moja uobrazilja, baš pod uticajem čuvenih stihova Milovana Bojića.

Svaki korak kamenom stazom koja vodi do Mauzoleja, uz mirise mora i borova, budio je u meni pomešana osećanja. Ponos, neka neopisiva tragična tuga i strahopoštovanje... smenjivali su se dok sam polako, ali sigurno u grlu osećala suze koje jednostavno ne možete da zaustavite koliko god se trudili.

Ta staza, Mauzolej, imena onih čije kosti leže na dnu Plave grobnice i prepliću se sa kamenom ovog ostrva, sablasni mir koji postoji samo na mestima tako strašnih stradanja, danima su me pratili.

Nije mi bilo žao. Osećala sam instinktivno da sam ispunila svoju dužnost.

Udahnula sam mirise Vida, pod nogama osetila kamen koji su gaziili srpski nevoljnici, odbolovala njihovu i našu tragediju i osećala neizmernu zahvalnost. Prema njima, ali i prema Grcima, Krfljanima koji su im pružili utočište i nezaborav.

Bila sam zahvalna što ostrvo Vido opstaje netaknuto i dostojanstveno čuva uspomenu na tragediju jednog naroda.

Uprkos uznemirujućim informacijama da su i ove godine na pristaništu postavljene ležaljke, nekako verujem da će biti uklonjene, baš kao i prošle.

Nadam se da će Grci još jednom pokazati svoje veliko srce, prijateljstvo i dostojanstvo i da će Vido ostati mesto srpskog hodočašća. Prethodnih sto godina daju mi pravo da se nadam.

Razmišljajući ovih dana o Vidu, setila sam se jednog drugog ostrva uz koje sam odrasla ne znajući ništa o njegovoj mračnoj prošlosti.

Za sve nas, rođene s druge strane Velebita, Karlobag je bio sinonim za more, leto, uživanje. Išla sam tamo svake godine, prvo s roditeljima, a onda s društvom. Sticajem okolnosti, iako sam želela, nikad nisam bila na obližnjem ostrvu Pagu, ali znam da su mnogi išli. Neki su tamo imali i vikendice. Sećam se samo njegovih kamenitih obrisa u daljini.

Tek godinama kasnije, kad je nestala zajednička država, a s njom i moje bezbrižne godine, saznala sam za strašnu tajnu koju kriju paške obale.

Na tom ostrvu na severu Jadranskog mora nalazio se jedan od prvih ustaških logora koji je bio sastavni deo komleksa logora Gospić-Jadovno-Pag. Prvi logoraši, Jevreji i Srbi, stigli su krajem juna 1941., a za samo dva meseca, do 20. avgusta, kad su ga Italijani zatvorili, u njemu je ubijeno između 4 i 12 hiljada ljudi. Tačnog podatka o broju žrtava, kao i obično, nema.

Zatvorenici su brodovima dopremani iz Karlobaga. U logoru bi provodili nekoliko dana, a potom su ubijani na najstrašnije moguće načine. Neki su, na surovoj kamenitoj zemlji, kopali jame u koje su zatim poluživi zatrpavani. Neke su odvozili na pučinu i, vezanih ruku i nogu, sa kamenom oko vrata, bacali u more. Klali su ih, davili, mučili...

U retkim svedočenjima o ovim zločinima može se pročitati da je Pag bio neka vrsta kampa za obuku. Tu su se "kalili" ustaški koljači.

Danas na ostrvu ne postoji nikakvo obeležje koje bi svedočilo o zlu koje se na njegovim obalama odigralo pre 8 decenija. Spomen ploče, koje su 2010. i 2013. postavljali potomci ubijenih, rušene su "brzinom svetlosti", a na poslednje dane zatočenika simbolično podseća samo put koji su gradili. Put koji ne vodi nigde, kamenita cesta kojom su odlazili u strašnu i bolnu smrt.

Na Pagu nema spomenika ni sećanja na tragičnu prošlost, ali za ovo ostrvo čuli su svi koji vole dobar provod. Da, na Pagu je čuvena plaža Zrće, ponos hrvatskog turizma... Na svega par kilometara od stratišta iz Drugog svetskog rata odigravaju se divlje žurke, trešti muzika i ispijaju hektolitri alkohola.

Mladi turisti iz svih krajeva sveta ludo se provode i ne sluteći kakvu tajnu krije ostrvo. Naravno, ne zameram im ništa jer... nije njihovo da to znaju. Na one koji ruše spomenike nevinim žrtvama, umanjuju ili čak opravdavaju zločine koji su činjeni, neću ni trošiti reči.

Pišem u nadi da će naši ljudi ovo pročitati i makar razmisliti pre nego što, zaslepljeni željom za dobrim provodom, otputuju na Pag!

Isto tako, nadam se da će shvatiti da Staro sajmište u Beogradu nije mesto za restorane i žurke, da Spomen park u Jajincima nije prostor za zabavu i roštilj i da svako mesto stradanja mora da ima makar mir.

Na kraju, jasno je da ne možemo mnogo da utičemo na to šta će de dešavati na Vidu ili Pagu.

To zavisi od savesti i volje onih koji tamo žive, a naše je da naučimo, pamtimo i da poštujemo-kako svoje, tako i tuđe žrtve! To možemo, zar ne?!

Broj komentara 19

Pošalji komentar
(понедељак, 24.авг.2020 09:01)
anonymous

pre pet godina

ukupan broj ubijenih u sistemu Jadovno - Pag … iznosi 44 hiljade ljudi, cak I profesori iz Sremskih Karlovaca koji su bili u "nadleznosti" NDHzije... projekat Jadovno.rs popisao je gotovo sve zrtve i o tome je aktivno govoreno pre nekih pet godina, bilo je vrlo mnogo gostovanja po zemlji i svake godine tuda se organizuje litija narodna. nisam siguran da to i dalje traje... dakle do avgusta i pre Jasenovca ubijeno je bilo preko 40 hiljada ljudi Srba samo zato sto su Srbi... Hrvatska drzava je naslednik NDHzije te je svako pominjanje ovih stvari politicki i "nacionalno-svesno" neprihvatljivo za njih.

(недеља, 23.авг.2020 13:08)
anonymous

@Vido, Jasenovac, Pag

Свака Вам част господине Стајићу, одавно нисам прочитао бољи, зрелији и паметнији коментар. Своју децу такође едукујем на исти начин појашњавајући им кроз какву голготу је све прошао српски народ, какву тежину на леђима су имали њихови преци борећи се за слободу и живот Србије и српског народа, где се све налазе трагови уништења и страдања српског народа, од Јасеновца, Старе Градишке, Козаре, Лике, Пребиловаца, Гаравица, Шида, Крагујевца, Крфа, Слободишта код Крушевца. Нажалост наша држава од пада комунизма до данас није учинила готово ништа или јако мало да се о овим стварима говори и да се обележавају, као да се стидимо сопствених жртава и страдања. Ангела Меркел је била у Србији, а никада није посетила Крагујевац, ишла је у скоро у Загреб да Туђмановом ХДЗ-у пружи подршку пред изборе, а није посетила Јасеновац. Оно што Јевреји себи никада не би дозволили, ми дозвољавамо и управо је то разлог зашто се српском народу историја понавља два пута за редом, а Јеврејима не јер су научили историјску лекцију. Код нас различити естрадни бизнисмени, следећи сурово личне интересе доводе Хрвате у музичке емисије, приватне радио-станице и телевизије су препуне таквог садржаја, промовисањем хрватског садржаја наш народ се на превару учи фиктивном пријатељству са неким ко је у сваком наврату показао да нам не жели добро, док у њиховој земљи не само што не може да прође ништа што је српско, већ је тамо на делу дубока култура мржње према Србима коју предводе "Томпсон" и слични. Требамо сарађивати, али не гајити лажне илузије о пријатељству које није могуће постићи.

(недеља, 23.авг.2020 12:22)
Goran Stajic

Vido, Jasenovac, Pag

Odliccan tekst.
U duhu te sskole missljenja vaspitavam sina.
Iako je rodjen i odrasta u inostranstvu, ccinimo sve da teccno govori Srpski, ccinimo sve da ga nauccimo onome ssto sami znamo o veoma slozzenoj i bolnoj istoriji Srba, svaki put kada dodjemo u Srbiju uccinimo to i jednim istorijskim putovanjem... Obissli smo Ssumarice, zna za pretuzzne stihove Desankine, obissli smo Srpsko vojniccko groblje u Solunu, spremamo se da obidjemo Vido i Jasenovac. Za razliku od mnogih roditelja nasse generacije mi nasseg jedinca uccimo o tragedijama nasseg naroda, ali takodje se trudimo da mu uz to objasnimo i istorijski kontekst i mogucce motive druge strane. Tek toliko da uccecci o zloccinima, ne zavrssi u slepoj mrzznji, nego visse u nekom oprezu. Uprkos svemu valja trgovati sa svima, ucciti od svih, ne graditi zidove no mostove, ali pametno, nikako naivno. A to se mozze samo znanjem nikako neuccenjem i zaboravljanjem.

(недеља, 23.авг.2020 11:05)
anonymous

Неопходно

После неких претходних а нарочито после овог текста, ја мислим да држава Србија, МУП или ко се већ брине о безбедности новинара, треба Ђурђици Драгаш да на време обезбеди заштиту. Да не прође као Дада Вујасиновић .
Само разумевање и одобравање не штити од напада.

(недеља, 23.авг.2020 08:25)
anonymous

SURDULICA

Na mestu stradanja viseod 5 hiljada srba od strane bugara , planira se izgradnja trgovinskoposlovnog centra ,

(субота, 22.авг.2020 14:29)
Драган КНН

Тамо далеко....

Ишао сам тамо прие двије седмице, тужним поводом. Отишао је још један од посљедњих Срба Сјеверне Далмације. Туга. Туга не само за покојником већ и за дјетињством, најбољим годинама, заувјек избрисаним. Све је девастирано до бола, до непрепознатљивости. Тко иде тамо, а нешто очекује, нека се ничему не нада јер га чека нека болна, мучна празнина. Боже правде за Наш народ !

(субота, 22.авг.2020 12:18)
anonymous

бог

Бог да упокоји наше страдалнике и новомученике. А њима  нека би се десило неко чудо па да схвате да без покајања нема радовања.

(субота, 22.авг.2020 11:56)
anonymous

obelezje

Draga gospodjo , prosetajte do Kraljeva da vidite sa kakvim "pijetetom" se odrzava mesto gde je streljano 3000 ljudi .Onda da malo gledamo po tudjim drzavama.

(субота, 22.авг.2020 11:32)
anonymous

Slazem se

Pokoj dusama srpskih i ostalih neduznih mucenika i vecna im slava.

(субота, 22.авг.2020 11:18)
Markovljev

Prvo u svom dvorištu

Fantastičan tekst koji se lako čita a od koga se ježi koža grozotom koju čovek "vidi" pred očima iako su stare decenijama.
Hteo bih da kažem, da bi bilo dobro najpre rešiti pijetna mesta kod nas u našoj državi pre nego što to budemo hteli od drugih. Dok staro sajmište i Jajinci i Šumarice, ne budu mesto hodočašća i ponosa za Srbe i mesta pijeteta za pretke i mesta gde ćemo biti ponosni na to što smo potomci takvih ljudi, nećemo imati osećaj gordosti pripadanja srpskom narodu. Bez toga nas neće poštovati ni drugi kao što nas ne poštuju ni na Pagu, ni u Jasenovcu. Narodni ponos se mora graditi u svojoj sopstvenoj državi a onda će doći i poštovanje drugih. Jevreji treba da nam budu uzor a ponašanje Grka na Krfu primer.

Vidi još

Uputstvo

Komentari koji sadrže vređanje, nepristojan govor, neproverene optužbe, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju bilo kakve vrste neće biti objavljeni. Govor mržnje je zabranjen na ovom portalu. Komentari se moraju odnositi na temu članka. Prednost će imati komentari gramatički i pravopisno ispravno napisani. Komentare pisane velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i kraćenja komentara koji će biti objavljeni. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu webdesk@rts.rs. Polja obeležena zvezdicom obavezno popunite.

Закључано: Откључајте повлачењем стрелице у десно ...
utorak, 23. septembar 2025.
23° C

Komentari

Da, ali...
Kako preživeti prva tri dana katastrofe u Srbiji, i za šta nas priprema EU
Dvojnik mog oca
Verovatno svako od nas ima svog dvojnika sa kojim deli i sličnu DNK
Nemogućnost tusiranja
Ne tuširate se svakog dana – ne stidite se, to je zdravo
Cestitke za uspeh
Da li ste znali da se najbolje gramofonske ručice proizvode u Srbiji
Re: Eh...
Leskovačka sprža – proizvod sa zaštićenim geografskim poreklom