Tim iz snova ili Popovičeva noćna mora
"Kakav šamar 'drim timu'... Pa ako hoće bolje, moraće da pošalju bolje igrače", vikao je Slobodan Šarenac iz onovremenih televizora nezaspalih srpskih kuća dok je Dejan Bodiroga sa loptom pod miškom trčao slavljenički krug oko "Konseko Fildhaus arene" u Indijanapolisu. Da li će Šarenac ponovo deliti savete Amerima?
Da je Džejms Harden Đorđe Tvrdić, prvi plejmejker srpske, a ne američke reprezentacije, da li bi tako bezbolno otkazao igranje za nacionalni tim? Posle Dejvisa i Hardena, kao lančana reakcija, usledili su otkazi Hardenovog saigrača Erika Gordona i plejmejkera Portlanda Si Džeja Makoluma.

Amerikanci su izgubili na zvučnosti i rogobatnosti, ali se nisu previše uzbudili. Niko ne kune, ne proklinje i ne prave se skale za merenje patriotizma. U velikoj želji, sagledana kao još jedan tegić na našoj strani vage, vest je zastupljenija u srpskim nego u američkim medijima. Košarkaške optimiste, osokoljene gužvom na Đorđevićevom spisku, modifikovani američki tim po kvalitetu najviše podseća na onaj iz 2002. godine.
Nezahvalno je ocenjivati kvalitet po utisku u ušima nakon pročitanog spiska, ali šta činjenice kažu o američkom timu? Svake sezone NBA liga bira tri najbolje petorke, odnosno najboljih 15 igrača lige. Ako pogledamo sastave američkih reprezentacija sa kojima smo igrali i ovaj jedan koji nas, nadamo se, čeka i uporedimo ih sa pažljivim odabirom američke profesionalne lige, koliko se imena poklapa?
Da su Amerikanci 2002. u Indijanapolisu poslali na teren petorku Džejson Kid, Trejsi Mekgrejdi, Kobi Brajant, Tim Dankan i Šejkil O'Nil, sa čime bismo upoređivali današnji američki sastav? U pobeđenoj ekipi nije bio nijedan igrač iz prve ili druge petorke NBA sezone 2001/02.
Džeremajn O'Nil, Ben Valas i Pol Pirs bili su predstavnici izabrane treće petorke. Veoma reprezentativni predstavnici ako znamo da je Valas izabran za najboljeg odbrambenog igrača, a O'Nil za igrača koji je najviše napredovao. Ukupan skor: tri od 15 ili tri od 12 kada uzmemo u obzir tri neamerička igrača u tri idealna tima. Ni taj podatak nije beznačajan za procenu kvaliteta američkih igrača u datom trenutku.
"Drim tim" koji nas je lako savladao u finalu Olimpijskih igara 2016. godine činilo je čak sedam igrača iz izabranih idealnih petorki. Deandre Džordan iz prve, Durant, Grin i Kazins iz druge i Džordž, Tompson i Lauri iz treće. Ukupan skor: sedam od 15 u momentu kada su svi najbolji igrači lige Amerikanci.

Danas? Ako Greg Popovič ne ubedi još koju zvezdu da zasija, samo se Dejmijan Lilard iz druge i Kemba Voker iz treće idealne petorke mogu trenutno pohvaliti da su zvanično među najboljim igračima lige. Ukupan skor: dva od 15 ili dva od 12, kada sa spiska najboljih izostavimo Jokića, Adetokumba i Gobera. Interesantna je i ovogodišnja podela individualnih priznanja u kojoj je najkorisniji igrač Grk, najbolji odbrambeni Francuz, najbolji novajlija Slovenac, a igrač koji je najviše napredovao Kamerunac.
Predočena metodologija potvrđuje da je po broju nedostajućih zvezda na nebu američke reprezentacije, 2019. slična 2002. godini, ali... I ozbiljniju nauku more nedostaci i izuzeci, a našu nadu sputavaju sećanja na finalnu utakmicu Svetskog prvenstva 2014. godine u Španiji i činjenica da je iz te američke ekipe samo Harden bio izabran u prvu, a Kari u drugu idealnu petorku. Ukupan skor: dva od 15 ili preciznije dva od 12.
Iako su najpoznatija imena NBA lige poput Duranta, Džejmsa, Karija, Kazinsa, Lenarda, Irvinga, Vestbruka i Grifina nedostupna Popoviču, NBA je druga dimenzija košarke i Amerikanci verovatno mogu da sastave najmanje četiri reprezentacije koje će uzeti četiri prva mesta. Samo kada hoće.
A hoće uvek pred Olimpijske igre, ne tako često pred Svetska prvenstva. Još uvek su najveći favoriti, ali će se o Popovičevom ciklusu suditi tek posle Tokija. A tada će, ako treba, ponovo doterati brod u luku da im košarkaši spavaju na udobnijim jastucima.
Uputstvo
Komentari koji sadrže vređanje, nepristojan govor, neproverene optužbe, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju bilo kakve vrste neće biti objavljeni. Govor mržnje je zabranjen na ovom portalu. Komentari se moraju odnositi na temu članka. Prednost će imati komentari gramatički i pravopisno ispravno napisani. Komentare pisane velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i kraćenja komentara koji će biti objavljeni. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu webdesk@rts.rs. Polja obeležena zvezdicom obavezno popunite.
Broj komentara 3
Pošalji komentarsreca
Zadnje svetsko i neverovatna sreca,da ispadnu Spanci,da mi tucemo Francuze ,a finale bruka.Da li sreca prati hrabre i da li se to uvek desava?Gledamo u Amere kao da vec igramo finale,a do finala puno odlicnih ekipa ,a sreca kod koga ce?
Slažem se
NBA je druga dimenzija košarke i Amerikanci verovatno mogu da sastave najmanje četiri reprezentacije koje će uzeti četiri prva mesta. Samo kada hoće.
Isto mislim i za našu ligu i našu reprezentaciju, jedini naš hendikep je taj što mi ne možemo da zadržimo kontinuitet u samopouzdanju, vrlo brzo padamo zato što stalno patimo od kompleksa niže vrednosti (da li je to zbog toga što dolazimo iz male zemlje, možda, ali ja lično ne verujem, jer poznajem naš mentalitet, ali ove novije generacije su malo razmaženije, mislim da ih moramo malo prevaspitati i pokušati da u njima probudimo ratnički duh naših prethodnika, naših predaka) za razliku od Amera koji nemaju problem sa tim, čak u nekim prilikama imaju i više samopouzdanja nego što bi trebalno pa ponekad izgore u želji, ali to se retko dešava, ali moglo bi da im se desi ako pristupe određenim utakmicama neozbiljno.
ps Sve u svemu, mislim da bi ipak trebali da se držimo one Saletove izreke: "Mi treba da gledamo u svoj tanjir", mislim da je tako najbolje za sve nas, jer i mi, kao i naši suparnici, imamo dovoljno svojih problema. ;/
neverovatno
Pa dali je moguce da Srbiju opet vidite u finalu? Posle slucajno ne prodju grupu bice kako su losi itd