Medijska nevidljivost osoba s invaliditetom

"Ja bih volela da ima više emisija na televiziji o mojim drugarima iz škole", kaže Tijana Milosavljević.

O medijima, o tome kako da razgovaraju sa radijskim i televizijskim reporterima učenici ove škole uče na radionicama koje do sada nisu imali prilike da pohađaju.

"Ja sam naučila da razgovaram sa vršnjacima, sa TV-om, jednostavno meni je mnogo lepo ovde i sa vama da se družim", ističe Radica Rajčević.

Više razgovora u medijima o osobama sa invaliditetom značilo bi i roditeljima.

"Da pojedini ljudi više obrate pažnju na tu decu da ih ne gledaju svi sa prezirom ili sa nekim domunđavanjem između sebe jer se loše osećaju I deca I roditelji. Čisto da se podigne svest ljudi o tome i o toj deci", naglašava Lidija Mojsilović.

Da nešto promene u medijskoj nevidljivosti osoba sa invaliditetom odlučili su u redakciji čačanskog radija, emitujući priloge koje pripremaju i učenici.

"Ne samo što smo naučili decu koja idu u školu ‘Prvi novembar’ nekim znanjima i veštinama kako da se predstave u medijima već smo i mi, kao redakcija, naučili zaista mnogo od njih", kaže Marina Glišić, direktorka Naksi džoker radija u Čačku.

"Mi već imamo svoj časopis ‘Šoson’, pored nastavnika uključeni su i učenici, sa svojim aktivnostima, odnosno pričama, tako da u svakom slučaju imamo decu koja mogu da budu uključena i koje ćemo, naravno, sve više uključivati", ističe Milorad Đondrić, direktor škole "Prvi novembar".

Najčešće se govori o izuzetnim sportskim rezultatima osoba sa invaliditetom, ali oni svakako zaslužuju prostor u medijima i kada je reč o ostalim problemima sa kojima se svakodnevno suočavaju.