среда, 05.07.2017, 12:46 -> 14:15
Извор: РТС
Dve i po decenije čekaju na bolje sutra
Porodica Smoljanović izbegla je iz Dubrovnika 1992. godine u Srbiju, pošto je kuća u kojoj su živeli zapaljena. Tada su smešteni u Kolektivni centar za izbegla i raseljena lica Radinac u blizini Smedereva. Njihov novi - privremeni dom postala je baraka nekadašnje firme "Rad". Kolektivni centar Radinac više ne postoji, a porodica Smoljanović je i dalje u istoj baraci gde dve i po decenije čeka na bolje sutra.
U nepostojećem kampu bez adrese, u gotovo urušenoj baraci, obrasloj drvećem, bez puta i prilaza i bez komšija, žive Ljubica i Ljeposava. Kada su stigli u kamp, bili su među prvim porodicama koje su tu pronašle utočište. Vremenom, kamp se širio, ljudi su dolazili sa svih strana, ali ubrzo i odlazili, samo su one i dalje tu.
"Strašno je živeti u takvoj ruralnoj sredini, kad se pogleda okolo uveče, mene je strah da prošetam negde, jer to sve izgleda, vidjeli ste i sami na šta izgleda. Strašno je sve, strašno je boraviti ovdje, boravit strašno je jedan dan, a kamoli tolike godine", kaže Ljubica Smoljanović.
Živeli su u Platu u kući sa pogledom na more. Ljubičin tata je radio u firmi "Rad", a mama u hotelu "Ambasador" i nisu ni slutili da će iz prepune kuće morati da beže samo sa stvarima na sebi.
"Bilo je lijepo, nije niko nikoga mrzio, svi smo zajedno bili, svi redom i jedan put, odjedanput udari đavo u narod, dokle sam došla i vidite", kaže Ljeposava Smoljanović.
Tokom proteklih godina obraćali su se svim nadležnim institucijama za pomoć, ali bezuspešno. U međuvremenu se Ljubičin tata razboleo i preminuo, što je njoj dalo dodatnu snagu.
"Ja tražim samo svoja ljudska prava koja su nam oduzeta, ja se samo pitam, oni meni neće nikad nadoknaditi vreme, da mi daju ne znam šta u životu, ovaj, za 26 godina kako se mogu iskupit?!", kaže Ljubica Smoljanović.
U Komeserijatu navode da se stambena rešenja dodeljuju prema striktnim pravilima po kojima prednost imaju višečlane porodice.
"Javni poziv za dodelu seoskih kuća će biti raspisan u roku od nekoliko nedelja i pomenute korisnice će moći da se prijave sa realnim šansama da dobiju stambeno rešenje i tako reše svoj problem nakon više godina", kaže Ivan Mišković, PI-AR Komeserijata za izbeglice i migracije.
Ako dobiju seosku kuću na korišćenje u narednom periodu, biće to za njih dragoceno rešenje, jer baraka neće izdržati još jednu zimu. Ostaje samo pitanje da li će ikada moći bilo koju kuću da nazovu domom.
rts.smederevo@rts.rs
+381 26 4627 065
Коментари