Perović: Crnogorski jezik najvrednije ikada stvoreno

"Svojim svetonazornim, filozofskim, leksičkim, semantičkim, semiotičkim, sintaktičkim i pragmatičkim mogućnostima – izbrušenim u istorijskim jezičkim radionicama crnogorskog naroda – naš je jezik mogao biti po meri Njegoševog genija", kaže Perović za podgoričke Dnevne novine.

Inače, na današnji dan 2009. godine crnogorskoj javnosti predstavljeni su Pravopis i Gramatika, što je, kako kaže profesor Perović, bio dokaz da Crna Gora nije jezički mrtva.

Perović tvrdi da se iz godine u godinu sve snažnije i sve upornije, posebno u većini elektronskih medija, sprovodi "katastrofalna jezička antipolitika" čija su bitna obeležja: opšta ekavizacijska okupacija prostora javne ječi, progon akcenatskog sistema crnogorskog jezika, neodoljivo nametanje "duha" i govora tzv. "Ibarske magistrale", nasrtanje ekavicom na obrazovni sistem Crne Gore (počev od predškolskih ustanova, pa naviše).

Govoreći o Pravopisu crnogorskog jezika, čiji je Perović jedan od tvoraca, kaže da je taj prvi zvanični Pravopis crnogorskoga jezika značio pobunu protiv svih crnogorskih samozaboravljanja, ukorenjivanja kompleksa inferiornosti i negiranja da Crnogorci imaju svoj jezik, tradiciju, istoriju, kulturu, versko biće.

"Pravopis je moćni dokaz da Crna Gora nije duhovno ni jezički propala", naveo je Perović.

"Velikosrpski rad na rascrnogorčivanju Crnogoraca svoj magistralni smer uvek je imao u strategiji uveravanja Crnogoraca da im je jezik arhaičan i bezvredan, čak i 'nepostojeći'. Glavni nosioci toga rada nimalo nisu marili da će biti uhvaćeni u protivrečju, jer istovremeno negiraju postojanje crnogorskog jezika te prisvajaju i posrbljuju sve moćne duhovne tvorevine nastale na tom 'nepostojećem' jeziku. Mnogi Crnogorci su interiorizovali njihov podli nagovor i s generacije na generaciju počeli prenositi mitologem o 'nepostojećem jeziku'. Neki među njima su vlastiti jezički suicid kukavno naplaćivali u Beogradu, Novom Sadu, Titogradu, Podgorici i Nikšiću", dodao je Perović.

Naglasio je da "sa suicidom u jeziku ide odbacivanje ličnog i nacionalnog identiteta i dostojanstva".

"Tako su oni prihvatali inferiornost nikogovića kojima 'svaka tica može promenit pravac'", istakao je Perović.

Tvrdi da su tako nastali "moderni" Crnogorci koji sebe preziru, pa čak i svoja prezimena akcentuju tuđim akcentima.

Mučno je, kaže Perović, njihovo stropoštavanje preko ruba pameti meriti sa istinskom vrednošću crnogorskog jezika.

Prema njegovim rečima, crnogorski jezik jedino ne valja današnjoj politikantskoj i neznalačkoj poluinteligentskoj skorojevini i "medijskoj" klateži koja sa svih strana silovito i planski, dvadesetčetvorosatno s većine tzv. medija zapljuskuje Crnu Goru omrazom prema njemu.

"Ta 'lingvistička' ohlokratska klatež odbacuje brilijantsku dijademu crnogorskog jezika, da bi svoju imbecilnost zakitila bezvrednim i odvratnim đinđuvama s poznatih jezičkih buvljih pijaca", naveo je Perović i podsetio da, kada je crnogorski jezik ustavno normiran kao službeni jezik, politička nomenklatura odlučila na sledeći korak koji je najavljivao strategijski osmišljenu i provodivu jezičku politiku.

Njeno prvo delo bila je standardizacija crnogorskog jezika, podsetio je i dodao da je nomenklatura uzdržano reagovala na normu crnogorskog jezika koju je utvrdila Komisija kojom sam rukovodio.

"Njen veći deo nije ni imao jasnu svest o biću crnogorskog jezika. Njenom kolebanju doprinela je i činjenica da su velikosrpski krugovi u Beogradu, kao i u Crnoj Gori 'na nož' dočekali standardizaciju. Njihove patološke reakcije bile su znak spoznaje da normirani crnogorski jezik implicira oproštaj od imperijalnog sna o 'srpskoj Crnoj Gori'", zaključio je Perović.