NVO u Zagrebu: Zašto nema komemoracije žrtvama "Oluje"?

Grupa nevladinih organizacija postavila je i pitanje zašto uz obeležavanje "Oluje" ne postoji i odavanje počasti žrtvama ove vojno-policijske akcije kojem bi prisustvovao i hrvatski državni vrh.

Tokom zločinačke vojno-policijske akcije iz Hrvatske je proterano 250.000 Srba, a više hiljada njih je poginulo ili se i dalje vode kao nestali.

Na konferenciji za novinare u organizaciji NVO "Dokumenta" predstavljen je pregled činjenica u vezi sa procesuiranjem ratnih zločina počinjenih u toku i neposredno nakon vojno-policijske akcije "Oluja", sa osvrtom na 2016. godinu.

Na konferenciji za novinare, u Kući ljudskih prava Zagreb govorili su Vesna Teršelič, šefica "Dokumenta" – Centra za suočavanje s prošlošću, Slaven Rašković, koordinator "Dokumentiranja ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991–1995", Beatris le Bon Vujanović iz Francuske, koja je javnosti predstavila delove istraživanja u vezi sa povratkom hrvatskih građana srpske nacionalnosti u periodu nakon 1995. godine.

Predstavnici "Dokumenta" su, kako prenose hrvatski mediji, pozvali sve građane i građanke na izražavanje solidarnosti sa žrtvama "s druge strane rata i druge strane današnjih društvenih podela".

Učesnici konferencije su podsetili da je deo ubijenih civila tokom i nakon "Oluje" stradao u oružanim sukobima, a deo ubijenih i nestalih stradao zbog počinjenih ratnih zločina.

Istakli su i da žele da se o žrtvama "Oluje" govori utemeljeno, bez manipulacije brojkama.

Na konferenciji je predstavljen bilans krivičnog progona za zločine počinjene tokom i neposredno nakon "Oluje", koji je, kako su ocenili, veoma "mršav".

Prema tom bilansu, tokom i neposredno nakon "Oluje" pokrenuto je pet krivičnih postupaka. Dva su okončana pravosnažnim presudama u odnosu na četvoricu optuženika, dva postupka, protiv trojice osumnjičenika, još uvek su u toku. Jedan u žalbenoj fazi (zločin u Gruborima, opt. F. Drljo i B. Krajina) i jedan u fazi podizanja optužnice (zločin u Kijanima, opt. R. K.) dok je jedan postupak obustavljen usled prekvalifikacije krivičnog dela (zločin u Ramljanima protiv Ž. Sačića i F. Drlje).

Među neprocesuiranim zločinima, na konferenciji za novinare izdvojen je i zločin u Dvoru na Uni. Kako istrage i suđenja nisu završeni, do danas nije jasno ni ko stoji iza pokolja devetoro psihijatrijskih bolesnika i invalida u Dvoru, 8. avgusta, poslednjeg dana akcije "Oluja", iako postoje svedoci i snimci.

Kolika je i dalje nelagodnost u hrvatskom društvu o zločinima tokom i posle "Oluje" bilo je vidljivo i u polemikama oko dokumentarnog filma "15 minuta – Masakr u Dvoru" u režiji danskih autora Georga Larsena i Kaspera Vedsmanda, prikazanom prošle godine na "Sarajevo film festivalu".

Polemika je započeta u Hrvatskoj nakon kriviče prijave u kojoj se, kako se navodi, neosnovano tvrdi da su hrvatski vojnici počinili zločin, mada to u filmu nije nigde direktno navedeno.

Konferencija za novinare bila je i prilika da se javnosti prvi put predstave konkretni podaci i okolnosti u vezi sa brojem stradalih na pojedinim lokacijama na kojima su se dogodili zločini tokom i posle "Oluje".

Spomenute podatke "Dokumentini" istraživači prikupljaju u okviru aktivnosti na dokumentovanju ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991–1995, s ciljem stvaranja poimeničnog popisa svih žrtava, uz okolnosti njihova stradanja, tokom rata u Hrvatskoj, bez obzira na to kojoj su etničkoj ili verskoj grupi pripadale, koju su političku ili ideološku ideju branile.

Potom je usledio poimenični popis imena žrtava prema kojem je: 6. 8. 1995. u selu Golubić kraj Knina ubijeno je 10 civila: Jeka Opačić, Zorka Kablar, Vaso Vasić, Nikola Panić, Branko Radinović, Maša Radujko, Nikola Radujko, Tode Marić, Milka Grubić i Milica Šljivar.

Istog dana u selu Uzdolje kod Knina ubijeno je osam civila, od čega su Đurđija Berić, Janja Berić, Stevan Berić, Miloš Ćosić, Jandrija Šare, Krstan Šare i Milica Šare postrojeni i streljani, dok je Sava Šare ubijena u svojoj kući.

Za vreme "Oluje", pa do kraja septembra 1995. u selu Kijani (Gračac), ubijeno je 14 osoba, među kojima devet žena: Dane Bolta, Sava Bolta, Branko Jelača, Marija Jelača, Milica Jelača, Ana Jelača, Smilja Jelača, Dušan Kesić, Mileva Kolundžić, Danica Sovilj, Mara Sovilj, Mira Sovilj, Rade Sovilj i Vlado Sovilj.

U selu Mokro Polje ubijeno je najmanje šest civila: Ružica Babić, Stana Popović, Mirko Popović, Stevan Sučević, Jeka Kanazir i Sava Babić.

Navedeno je da brojni izvori govore o 15 ubijenih civila, ali da istraživanje "Dokumenata" još nije potvrdilo ostale žrtve.