Nikić: Napraviću miks srpskog i mađarskog vaterpola

„Prihvatio sam ponudu budimpeštanskog „OŠC-a" i posle sezone provedene u njemu prešao sam u glavnogradski „Ferencvaroš". U „Fradiju", inače najpopularnijem klubu Mađarske, za dve godine igranja osvojio sam po dva državna prvenstva i nacionalna kupa, LEN kup, Kup evropskih šampiona i Super kup Starog kontinenta!", kaže Boban Nikić.

Nikić je, već više od decenije srpski vaterpolo internacionalac, uz matičnu državu Srbiju igrao još u pet zemalja regiona (Crnoj Gori, Grčkoj, Italiji, Turskoj i Mađarskoj).

Nakon „Partizana" i „Niša", put vaterpola vodio ga je u „Jadran", „Olimpijakos, „Pro Reko", „Kamolji", „Galatasaraj" , OŠC", „FTC"...

Istekom ugovora prošle sezone u prestoničkom „Ferencvarošu", najuspešniji srpski „delfin" svih vremena, stavio je tačku i na briljantnu klupsku igračku karijeru i, u istom timu, započeo novu - trenersku!

Pitamo ga: Sa Vama, kao vaterpolistom, radili su najbolji i klupski i reprezentativni treneri u Evropi i svetu. Sigurno da ste od svakog ponešto usvojili, i da će te uz svoj „miks", to ugraditi u vlastiti stil rada po kojem će vas prepoznavati i u ovom poslu!... Koja će biti plansko - programska načela u vašem sportskom treningu, i - dokle vam sežu trenerske ambicije?

„U Ferencvarošu sam dobio da vodim generaciju kadeta koja je među tri najbolje u Mađarskoj! Cilj će mi biti da u trenažnom procesu napravim „miks" srpskog i mađarskog vaterpola, jer reč je o državama koje su velesile u pomenutom sportu, a ja sam kao igrač učio od najboljih i klupskih i reprezentativnih trenera. Od srpskih - Nenada Manojlovića, Dejana Udovičića i Dejana Savića (u reprezentaciji), do klupskih mađarskih - Balaža Vincea i Žolta Varge, a i u turskom „Galatasaraju" imao sam srpske trenere - Petra Kovačevića, Žarka Petrovića i Igora Milanovića!

Moj trenerski modus vivendi biće - za uspeh je najbitniji tim! I svaki igrač za ekipu taktički je jednako važan! Dakle, i u odbrani i u napadu. Lično, ja sam bio stopostotni timski igrač! Igrao sam na poziciji „centra" koji je morao da radi za ekipu - od uzimanja „izbačaja" do - „iznude" isključivanja protivničkog igrača posle faula na meni. U prvoj varijanti otvarao sam slobodni prostor saigračima, a u drugoj - stvarao mogućnost da moj tim sa „igračem više" rivalu lakše da gol! Kadetima budimpeštanskog FTC-a koje trenutno vodim postaviću „standarde" kojima sam ja verovao i na kojima sam igrački odrastao i, mislim da je to - dobitna formula! A, što se tiče ambicija, one su uvek velike. To sam pokazao i kao igrač!... S tim, što sam sada krenuo od prvog stepenika, ali pun nade da ću i u trenerskom poslu daleko dogurati" - rekao nam je Slobodan Nikić.