понедељак, 26.02.2018, 10:46 -> 11:39
Извор: Танјуг
Marić: Današnje vreme ne traži heroje poput Dovlatova
Film ruskog reditelja Alekseja Germana mlađeg „Dovlatov“, nakon premijere na Berlinalu, gde je osvojio Srebrnog medveda za najbolji kostim i scenografiju, biće prikazan večeras u Centru „Sava“ u okviru Festa, a tumač glavne uloge, srpski glumac Milan Marić kaže da je to priča o herojima kakve današnje vreme ne iska.
Dovlatov prikazuje šest dana života briljantnog, ironičnog pisca Sergeja Dovlatova, koji vidi daleko preko krutih granica Sovjetskog Saveza sedamdesetih godina prošlog veka, pisca koji se bori da sačuva svoj talenat i dostojanstvo dok gleda kako moćna državna mašinerija mrvi njegove prijatelje umetnike.
„Prva knjiga koju sam pročitao od Dovlatova bila je Strankinja. On piše kratke rečenice, ali su one ubojite. Veoma dobro je video stvari, umeo je da prepozna stvari, pogotovo ljude i karaktere. Ima dozu finog bezobrazluka, cinizma, ironije, duhovit je neverovatno, a ispod svega toga se krije emotivnost i meni je to bilo najzanimljivije“, kaže Milan Marić, kome je Dovlatov bio prva glavna uloga.
Marić primećuje da su sedamedesete godine prošlog veka bile specifično vreme, umetnost se tretirala na drugačiji način, „bila je mnogo skuplja u onom najdivnijem smislu, nematerijalnom“, što je danas, smatra, nezamislivo.
„Ta odluka da se bavi umetnošću uprkos tome što ga ta umetnost može koštati života, to ga je činilo većim od života. To je hrabrost. O tome se čita samo u nekim mitovima, ali oni su to stvarno uradili. Mislim da ga je tuga odlaska iz zemlje koštala života“, rekao je Marić.
Srpski glumac ističe da Dovlatov, za razliku od Solženjicina nije iskoristio prednosti svog disidentstva.
„Solženjicin je u Evropi postao superstar sopstvene nesreće i njega su svi poštovali kao zatvorenika, koga je sistem uništio. Sve je to istina, ali on je to umeo da iskoristi. Dovlatov nije. To ga je koštalo života i umro je od srčanog udara u Americi u 48. godini“, podsetio je Marić.
Mladi srpski glumac objasnio je da reditelj nije želeo da se bavi velikim događajima u Dovlatovljevom životu kao što je donošenje odluke da napusti SSSR, već je odlučio da prikaže njegovu svakodnevnicu - šest običnih dana u životu jednog običnog čoveka koji želi da se bavi umetnošću u specifičnom vremenu i sistemu i svemu što to nosi.
„Dovlatov je postao slavan tek posle smrti i u filmu zapravo vidimo borbu čoveka sa samim sobom, borbu etike i realnosti koja te demantuje konstatno“, dodao je Marić.
Dovlatov je bio novinar koji je više puta dobio otkaz, podseća glumac i ističe da današnje vreme jednostavno tu vrstu herojstva, koju je Dovlatov imao, ne iska.
„Retki su takvi ljudi i kada se naiđe na njih, oni se tretiraju kao budale, a ne kao heroji. Oni su na uštrb svog života pristajali na to zato što su branili etiku. To je priča o herojima“, naglasio je Marić.
Prema njegovim rečima, sukob umetnika i vlasti postoji od kada je i sveta, da su Molijera skidali s vešala, ali primećuje da je danas najveća cenzura – novac.
„Pod velom demokratije u većem broju zemalja nemate otvorenu represiju vlasti nad ljudima, pogotovo umetnicima, ali danas nije potrebno da imaš specijalne logore i zatvore za ljude koji nisu poslušnici sistema ili neku specijalnu policiju koja će ići po kućama da hapsi. Danas se čovek uništi preko novina. Nije ti potrebna otvorena cenzura. Danas je mnogo opasnija otvorena autocenzura. Svi mi znamo dokle smemo da idemo i to je najopasnije, što su ljudi sami sebi stavili granice dokle smeju da idu“, skreće pažnju Marić.
„Više ti niko neće reći ovo smeš, a ovo ne smeš da kažeš, ali ti vrlo dobro znaš šta smeš, a šta ne smeš. To je metastaziralo u skladu sa vremenom i u skladu sa političkim pokretom koji nazivamo demokratija. Ljudi su uspeli da iskvare sve pa smo uspeli da iskvarimo i ideju demokratije. To je naš usud“, ocenio je glumac.
Umetnike smatra poslednjim bastionom racija i tampon zonom između običnih ljudi i vlasti: „Naša dužnost je da upiremo prstom u sve anomalije društva, da ljude upozoravamo, prevodimo im i budemo aktivni. Ja ne razumem kako neko ko se bavi umetnošću može biti apolitičan. Ti si glumac pa šta ima tebe da zanima politika?“.
To je čudno, dodaje Marić, ako se uzme u obzir da je pozorište nastalo kao potreba da se iskaže nešto u odnosu na politiku i vlast.
„Kako smo sada došli do toga da mene kao politika ne zanima, zato što je to nešto prljavo. Ali šta nije prljavo? Trudi se onda da nekako to očistiš koliko je moguće. To je dužnost umetnika. Šta znači umetnik koji je impotentan u tom smislu? Onda si ti puki zabavljač i danas umetnost i postaje samo neka vrsta zabave, neka vrsta predigre - idemo u pozorište, pa na večeru, pa u provod, pa ko zna gde će to završiti“, upozorava Marić.
Komentarišući šta je naučio u Rusiji, mladi srpski glumac u šali ističe ruski jezik i da ne sme da pije votku sa Rusima. Međutim, brzo dodaje da nije imao vremena ni da se napije „onako ruski“, jer su radili brzim i ozbiljnim tempom, a da je njemu bilo teže jer pre snimanja nije govorio ruski i morao je da ga uči svakog dana.
Упутство
Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.
Број коментара 0
Пошаљи коментар