sreda, 01.01.2020, 12:36 -> 14:21
Izvor: RTS
Zašto samo 1. januara verujemo u bolje sutra
Vreme je nešto sa čim smo svi veoma blisko povezani. Slavimo posebne trenutke u vremenu, ali često i očajavamo zbog njegove prolaznosti. Ceo jezik koji opisuje ljudsko stanje je satkan od vremena i sve su rečenice vremenski definisane. Naš osećaj za vreme nam govori da se prošlost desila, a da budućnost tek dolazi, a 1. januara verujemo i nadamo se da će nam ona biti bolja.
Šta se stvarno događa sa vremenom 31. decembra u ponoć i da li je to baš neki specijalni trenutak koji bi se razlikovao od, na primer, 23. maja u podne ili 13. januara u ponoć, kada recimo, proslavljamo takozvanu Srpsku novu godinu.

Zar ciklus vremena između dva uzastopna 28. decembra nije potpuno iste dužine kao i vreme koje protekne između dva uzastopna 1. januara?
Isto tako, znamo, da su u našu ponoć neki već satima bili u 2020. godini, dok su drugi tek pripremali novogodišnju trpezu. Neki su i dva puta mogli da dočekaju Novu godinu, ako su se zatekli na putovanju kroz različite vremenske zone.
Nauka kaže da su svi kalendari različiti i svi proizvoljni, te odgovor traži zagledana u daleki svemir pokušavajući da utvrdi tu nultu tačku kada je vreme nastalo i počelo da se odmotava, ali za svakodnevnu upotrebu i naše živote u ovoj vremenskoj dimenziji, dovoljno je znanje i o ovom proizvoljnom po kome smo navikli da se orijentišemo.

Novogodišnja bajka ima jednoobraznu sliku širom sveta, no postavlja se pitanje zašto mi, uprkos mračnim vizijama i predskazanjima, katastrofalnim ratovima i lošim ličnim iskustvima, često tragičnim, u suštini ne gubimo nadu u bolju sutrašnjicu?
Zašto čak i dokazani cinici, namćori i pesimisti bivaju zavedeni čarima novogodišnje noći i ne odole iskušenju da makar na tren pomisle da će ovog puta stvari ipak krenuti kako treba. Prepune su biblioteke mudrih i učenih odgovora na ovo pitanje staro valjda koliko i ljudski rod.
Istorija pamti kada se Zlatno doba tražilo u prošlosti, u zemaljskom raju pre praiskonskog greha i čovekovog pada, u grčko rimskom idealu lepote i čovečnosti. Ali čak ni tada nije dovođena u pitanje sama mogućnost da se oživi taj idealni obrazac.

Optimističke vizije naročito su pojačane u periodu racionalizma otkrićem ljudske i prirodne evolucije, naučnom i tehnološkom revolucijom. Tako je jedno hrišćansko teleološko nasleđe poduprto materijalnim razvojem masovno razgorelo očekivanja o tome da svet i mi u njemu napredujemo.
Kao da se nismo oslobodili vere da ima neki Deda Mraz ili Božić Bata koji sve vidi i sve zna i svake godine svodi sa nama račune nagrađujući naše napore i dobrotu.
Mi verujemo u istorijsku pravdu koju ćemo postići pomoću demokratskih ustanova, u zdravlje koje će doneti novi lekovi, u blagostanje zasnovano na čudima savremene tehnologije, da će nam neuzvraćena ljubav ipak zakucati na vrata.
Drugim rečima, istorija i nada postoje dok postoji ljudska nesavršenost. Najveći mislioci ponavljaju sa Biblijom da je savršenost kraj istorije.
Zato živela i ova nova, nesavršena godina!
Uputstvo
Komentari koji sadrže vređanje, nepristojan govor, neproverene optužbe, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju bilo kakve vrste neće biti objavljeni. Govor mržnje je zabranjen na ovom portalu. Komentari se moraju odnositi na temu članka. Prednost će imati komentari gramatički i pravopisno ispravno napisani. Komentare pisane velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i kraćenja komentara koji će biti objavljeni. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu webdesk@rts.rs. Polja obeležena zvezdicom obavezno popunite.
Broj komentara 1
Pošalji komentarHa,
Kod mene je bas suprotno, ne volim 1. Januar ni citavu novogodišnju fake gungulu. Optimisticnije mi je bilo kog toplog i suncanog dana bez obzira na datum....