Varijabilnost prošlosti i istorije

Na jednom nivou razmišljanja prošlost (za razliku od budućnosti) predstavlja nam se kao skup izvesnih, jednom zauvek datih i stoga nepromenljivih činjenica. Ipak, ovu aksiomatičnu zabludu praktično niko ne poštuje, čak ni oni koji joj javno izražavaju poverenje, sa istoričarima na čelu.

Tačno je da svet svakoga od nas leži na nekim elementarnim činjenicama u koje ne možemo i ne smemo sumnjati. Ali tih jezgara realnosti nema mnogo.

Osim toga, pojedinačne, izolovane činjenice upotrebljive su možda jedino u egzaktnim naukama; pa i tu se više stvaraju laboratorijskim putem no što se same spontano otkrivaju u svom prirodnom stanju.

Sve druge situacije rečito pokazuju da nam se svet uvek pruža u grozdovima bezbrojnih podataka, u komplikovanim konfiguracijama koje postaju oblici određenog značenja (i značaja) tek posebnim radom naše svesti, i to pre svega selekcijom, prihvatanjem ili eliminacijom.

Nije reč o nekakvim razlikama u interpretaciji. Dva bića nikada neće izvršiti isti izbor podataka koji im stoji (podjednako?) na raspolaganju. Kao što, analogno, ni istu nijansu jedne boje dva bića nikad ne percipiraju podjednako (što je već i dokazano). Pa tako i ono što je bilo, što je po hipotezi već završeno, definitivno zaustavljeno, kruto ‒ i to je zapravo tek samo jedna osnovna supstanca koju mi naknadno prerađujemo u neki od bezbrojnih mogućih oblika. Tako se može izvesti da svako sam sebi (osim sudbine) kroji (ili bira) i prošlost.

Ali to nije sve. Evoluirajući, čovek menja i količinu svoje prošlosti, i time neizbežno kvari jednom uspostavljenu sliku, kao što će pasijans neumitno promeniti svoje značenje dodavanjem novih karata.

Naša prošlost se solidariše sa svakom promenom u nama, i uvek iznova trpi iskušenja ponovnih izbora.

Za svaki novi trenutak sadašnjosti postoji jedan novi oblik prošlosti. A ono što vredi za čoveka i prošlost, takođe vredi za prošlost i istoriju.

Pa ako je već očigledno da svaka generacija ima svoj sopstveni pogled na generacije koje su joj prethodile, onda je umetnost bez sumnje teren na kome se najizrazitije otkriva taj fenomen nestabilnosti sudova.

Nameće se zaključak da, kada bismo samo bili dovoljno uporni, inteligentni i duboki, bili bismo u stanju da jednu epohu tačno i potpuno upoznamo prema njenom izboru modela iz prošlosti.

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

субота, 29. март 2025.
14° C

Коментари

Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом
Predmeti od onixa
Уникатни украси од оникса