уторак, 28.03.2017, 09:10 -> 13:14
Извор: РТС
Аутор: Тања Чанић Млађеновић
Specifični talenat Morisa Ravela (drugi deo)
Uprkos tome što nikad nije imao formalno obrazovanje, sem onog stečenog na Konzervatorijumu, Moris Ravel je bio izuzetno inteligentan i redovno je pratio sva muzička i intelektualna dešavanja svog vremena. Kada je 1902. godine prikazana Debisijeva čudesna opera „Peleas i Melisanda", koja je obeležila to doba, Ravel je prisustvovao svakom od dvadeset devet izvođenja. Upamćen je kao šarmantan i elegantan čovek, prefinjenog ukusa u književnosti i umetnosti.
Klavirska muzika je Ravelu bila najvažnija, iako su mnoga njegova dela, originalno pisana za klavir, kasnije izvođena i orkestarski. Ali mora se reći da to nisu bile samo obične prerade njegovih prvobitnih kompozicija.
Godine 1904, za samo osam dana, napisao je „Introdukciju i Alegro za harfu, flautu, klarinet i gudački kvartet". Bilo je to njegovo prvo delo po narudžbini koje je odlikovalo njemu svojstveno prefinjeno savršenstvo.
Ravel je dobro komponovao i kompozicije za glas. Jedan od najranijih pokušaja u tom pravcu bila je obrada pet pesama Žila Renara pod nazivom „Prirodopis". Ni sam Renar nije mogao da vidi šta je kompozitor tu pridodao i kad su Ravel i sopranistkinja Žana Batori to delo izveli, bilo je izviždano. Ali Ravel nije poklekao zbog takvog prijema, možda baš zato što je uvek imao toplu podršku ljudi koji su mu najviše značili, poput Forea i kasnije Debisija.
Tajanstven emotivni život
Ravel je bio šarmantan čovek, elegantno i otmeno obučen. Nikad se nije znalo ima li ljubavnike bilo kog pola. Njegovo prijateljstvo s pesnikom i piscem Leonom Polom Fargom, koje je trajalo čitavog života, neki su smatrali dubljim i značajnijim nego što izgleda. U njegovom odnosu s majkom su se svakako mogli uočiti elementi Edipovog kompleksa, iako je kompozitor sam često izjavljivao da umetnici nisu stvoreni za ljubav.
Izgleda da zaista nije bilo nikakave duboke intimne veze za koju bi se znalo. To nije neobična pojava među umetnicima, ali svakako je obojila njegov rad, naročito muziku za mnoge pozorišne komade.
Ravel je imao nekoliko odanih prijatelja. Prijatelji su ga posećivali u njegovoj kući u Monforu i priređivali mu neočekivane zabave. Stalno su ga podržavali u njegovim poduhvatima kroz razgovore i pisma puna razumevanja a uz to su ga pratili u njegovom prefinjenom ukusu u književnosti i umetnosti uopšte.
Komponovanje opera i baleta
Postavka ciklusa solo pesama „Prirodopis" Žila Renara bila je Ravelov prvi korak u komponovanju na imaginarnu temu. Potom je komponovao i prvu operu, „Španski čas". Njena radnja je zasnovana na tekstu komedije Fran-Noena, što je zapravo pseudonim advokata i libretiste Morisa Etjena Legranda. Komedija je bila veoma zanimljiva, imala je tipično špansku pozadinu a u njenom središtu su bili satovi kao svedoci ljudske konačnosti.
Engleski kompozitor Ralf Von Vilijams, nekoliko godina stariji od Ravela, tražio je da ga njegov francuski kolega podučava. Ravel je s njim radio na orkestraciji i postali su dobri prijatelji. Kasnije je Vona Vilijamsa i posetio u Londonu. Vilijams je u Ravelu tražio muzički impresionizam, a Ravelova muzika je zapravo dobijala nov pravac, koji bi se možda mogao uporediti s Matisovim i Derenovim jakim i izražajnim bojama i crtom psihološkog realizma, koji su odgovarali Ravelu.
„Španskom rapsodijom" Ravel je ostvario prvi kontakt sa ruskim baletom i Djagiljevim. Ovo delo je nosilo španski duh i, kao i sva ostala Ravelova ostvarenja, odmah je postalo izuzetno privlačno, a opet nežno. Takva dela su značila da je Ravel brzo postao priznat kao veliko ime francuske muzike. Iako njegovih dela nije bilo u izobilju, kad su nastajala, pogađala su suštinu.
U baletu „Dafne i Kloe" („Dafnis i Hloja") Ravel nije uspeo da nađe, ili, bolje rečeno, da razvije odgovarajuću temu. Neki drugi kompozitor bi od toga napravio erotsku ljubavnu priču. Ne može se reći da Ravel u nju nije uneo senzualnost, jer je njegova muzika poseduje, ali priča o dvoje mladih ljubavnika kao da je, pod Ravelovim vođstvom, izgubila na strasti.
U poređenju s paganskim ljubavnicima iz „Žar-ptice" Stravinskog, koju je u isto vreme izvodio Ruski balet, Ravelovi ljubavnici su delovali idealizovano i bliži osamnaestom nego dvadesetom veku.
Ratno vreme
Ravel se uvek interesovao za društvene i političke događaje svog vremena. Brutalnost i uzaludnost rata su ga veoma potresli, iako je, kao i ostali, imao snažnu potrebu da se odupre agresoru.
Organizacija pod imenom „Nacionalna liga za odbranu francuske muzike", čiji su članovi bili i Sen Sans i Vensan D'Endi, pokušavala je da nemačku i austrijsku muziku zabrani na teritoriji Francuske. Ravel nije želeo da učestvuje u tome i taj potez je smatrao glupim. Rat izobličuje ljudski duh, ali je Ravel, koji se borio za svoju zemlju, znao da su njegova uverenja ispravna i da mu ne mogu naškoditi.
Pošto je konačno otpušten iz vojske na neko vreme, Ravel se vratio u Pariz, gde je zatekao ozbiljno bolesnu majku. Umrla je 1917. godine. Za većinu ljudi, smrt voljenog roditelja predstavlja tragično iskustvo. Ravelu je taj gubitak pao još teže i za njom nije prestao da žali do kraja života.
Vreme pohvala i priznanja
Dvadesetih godina prošlog veka Ravel je postao poznat širom sveta. Dobijao je pozive iz Severne i Južne Amerike i dirigovao izvedbama svojih kompozicija u svim muzičkim centrima sveta.
U Francuskoj su 1920. godine pokušali da mu ukažu čast proglasivši ga Vitezom Legije časti. Ipak, to je urađeno bez njegovog znanja i odobravanja. Na Oksfordu je proglašen počasnim doktorom muzike i činilo se da brzo postaje deo muzičke istorije, jer su ga potisnule nove, mlađe snage.
Ipak, operom „Dete i čarolija", postavljenom u Monte Karlu 1925. godine, postigao je nešto jedinstveno. Bio je dorastao i tom vremenu. Libreto je napisala popularna spisateljica Kolet, koja je za sobom imala bogatu istoriju skandala i nije delovala kao pogodna saradnica. Ona se s Ravelom dugo poznavala i razumevala ga, pa je nastalo to čudesno i krajnje očaravajuće delo.
Originalan i tehnički briljantan do kraja
Od ratnog vremena pa nadalje, nije bio stabilnog zdravstvenog stanja. Čak i u mladosti, veliki deo njegove karijere bio je obojen različitim fizičkim oboljenjima. Početkom tridesetih godina počeo je da pati od neuroloških problema, koji su doveli do smrti u decembru 1937. godine.
Malo je umetnika koji vode trezven život. Ravelov privatni život je u očima mnogih bio isprazan, što se odrazilo i na njegovo neveliko stvaralaštvo u kom je nedostajala emotivna dubina. Bilo je očigledno da je i sam toga bio svestan. Pa ipak, malo je kompozitora kojima su podareni takav zadivljujuće privlačan talenat, originalnost i tehnička briljantnost. Većina onih koji su se upoznali s njegovom muzikom prema njoj grade ličan odnos, što je nešto zaista izuzetno. A to je dovoljno da budete zapamćeni u vremenu.
Упутство
Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.
Број коментара 0
Пошаљи коментар