Bebe, štenci i tepanje

Neretko smo skloni da razgovaramo sa štencima kao i sa bebama, govoreći polako, tananim glasom. Međunarodni tim istraživača nedavno je analizirao zašto to radimo i kako na naše tepanje ljubimci reaguju.

Kada se obraćamo bebama, govorimo sporije i trudimo se da budemo zanimljivi. Stručnjaci kažu da tada takođe naglašavamo samoglasnike i jasnije se izražavamo nego kada govorimo sa odraslima.

Takav govor namenjen bebama bio je tema jednog eksperimenta u kome su istraživači rešili da iste principe koriste i za komunikaciju sa psima.

Za prvi deo eksperimenta od učesnika se tražilo da izgovore rečenice: „Zdravo, slatkišu! Ko je dobar dečko? Dođi ovamo! Bravo mali! Da! Dođi slatkišu! Kakav dobar momak!". Ispitanici su rečenice izgovarali najpre gledajući u fotografije štenaca, odraslih pasa i starih pasa, a potom i bez gledanja u slike.

Istraživači su zatim analizirali snimke kako bi utvrdili kako se govor kod ljudi menja u različitim situacijama.

Utvrdili su da su ispitanici menjali svoj govor u odnosu na starost psa koji je bio prikazan na fotografiji.

Najočiglednija promena govora primećena je kada su se ljudi obraćali štencima ‒ govorili su sporije i povećali visinu svog glasa za 21 odsto u odnosu na prosek tokom uobičajenog govora. Visina glasa bila je veća za 11 odsto kada su govorili odraslim psima a 13 odsto u komunikaciji sa starim psima.

Rezultati do kojih su došli istraživači iz SAD, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske objavljeni su u časopisu Proceedings of the Societi B. Roial.

Reakcija štenaca

U drugom delu eksperimenta video-snimci su na ekranu puštani psima i praćena je njihova reakcija. Štenci su snažno reagovali na snimke u kojima su ispitanici govorili sporije i višim tonovima ‒ često su gledali u ekran, odnosno u osobu koja im se obraća i želeli da budu bliže ekranu.

„Jedna od hipoteza je da se psima obraćamo kao bebama zato što smo generalno osetljivi na bebe i na signale koji nam dolaze s njihovih lica", rekao je koautor studije profesor psihologije Nikolas Matevon sa Univerziteta u Lionu. On dodaje: „Moguće je, međutim, da se ljubimcima tako obraćamo upravo zato što želimo da oni reaguju na nas i da nas primete a ne da nas ignorišu. To bi onda značilo da je u pitanju strategija privlačenja pažnje, koju koristimo i u komunikaciji sa ljudima, posebno kada znamo da sagovornik ne zna dobro naš jezik ili kada osetimo da ima problem da nas razume."

Priredila Maja Stojanović

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 25. март 2025.
14° C

Коментари

Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом
Predmeti od onixa
Уникатни украси од оникса