недеља, 15.01.2017, 09:51 -> 14:55
Извор: mnn.com
Bebe, štenci i tepanje
Neretko smo skloni da razgovaramo sa štencima kao i sa bebama, govoreći polako, tananim glasom. Međunarodni tim istraživača nedavno je analizirao zašto to radimo i kako na naše tepanje ljubimci reaguju.
Kada se obraćamo bebama, govorimo sporije i trudimo se da budemo zanimljivi. Stručnjaci kažu da tada takođe naglašavamo samoglasnike i jasnije se izražavamo nego kada govorimo sa odraslima.
Takav govor namenjen bebama bio je tema jednog eksperimenta u kome su istraživači rešili da iste principe koriste i za komunikaciju sa psima.
Za prvi deo eksperimenta od učesnika se tražilo da izgovore rečenice: „Zdravo, slatkišu! Ko je dobar dečko? Dođi ovamo! Bravo mali! Da! Dođi slatkišu! Kakav dobar momak!". Ispitanici su rečenice izgovarali najpre gledajući u fotografije štenaca, odraslih pasa i starih pasa, a potom i bez gledanja u slike.
Istraživači su zatim analizirali snimke kako bi utvrdili kako se govor kod ljudi menja u različitim situacijama.
Utvrdili su da su ispitanici menjali svoj govor u odnosu na starost psa koji je bio prikazan na fotografiji.
Najočiglednija promena govora primećena je kada su se ljudi obraćali štencima ‒ govorili su sporije i povećali visinu svog glasa za 21 odsto u odnosu na prosek tokom uobičajenog govora. Visina glasa bila je veća za 11 odsto kada su govorili odraslim psima a 13 odsto u komunikaciji sa starim psima.
Rezultati do kojih su došli istraživači iz SAD, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske objavljeni su u časopisu Proceedings of the Societi B. Roial.
Reakcija štenaca
U drugom delu eksperimenta video-snimci su na ekranu puštani psima i praćena je njihova reakcija. Štenci su snažno reagovali na snimke u kojima su ispitanici govorili sporije i višim tonovima ‒ često su gledali u ekran, odnosno u osobu koja im se obraća i želeli da budu bliže ekranu.
„Jedna od hipoteza je da se psima obraćamo kao bebama zato što smo generalno osetljivi na bebe i na signale koji nam dolaze s njihovih lica", rekao je koautor studije profesor psihologije Nikolas Matevon sa Univerziteta u Lionu. On dodaje: „Moguće je, međutim, da se ljubimcima tako obraćamo upravo zato što želimo da oni reaguju na nas i da nas primete a ne da nas ignorišu. To bi onda značilo da je u pitanju strategija privlačenja pažnje, koju koristimo i u komunikaciji sa ljudima, posebno kada znamo da sagovornik ne zna dobro naš jezik ili kada osetimo da ima problem da nas razume."
Priredila Maja Stojanović
Упутство
Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.
Број коментара 0
Пошаљи коментар