Umetnost interpretacije – Džordž Sel
Večerašnju emisiju posvetićemo američkom dirigentu mađarskog porekla Džordžu Selu.
Nakon Drugog svetskog rata, simfonijski orkestri u Americi su se suočavali sa nedostatkom kadrova, budući da je dosta muzičara poginulo ili ranjeno u ratu. Na njihova mesta uglavnom su dolazili umetnici iz Evrope koji su pobegli od ratnih razaranja. Džordž Sel je bio jedan od njih, a u Sjedinjenim Američkim Državma karijeru je izgradio kao dirigent Simfonijskog orkestra iz Klivlenda na čije čelo je stao 1946. godine, i od kojeg je u narednih 25 godina napravio jedan od najuglednijih svetskih ansambala.
Rođen u Budimpešti 1939. godine, Sel je odrastao u Beču, a u svet muzike ušao je preko klavira. Sa jedanaest godina krenuo je na prvu evropsku turneju, tokom koje ga je kritika proglasila „novim Mocartom". Vremenom, njegovo interesovanje se proširilo i ka kompoziciji i dirigovanju, te je sa sedamnaest godina stao pred pult Berlinske filharmonije. Već naredne godine dobio je angažman u današnjoj Berlinskoj državnoj operi gde se sprijateljio sa Rihardom Štrausom, koji ga je smatrao idealnim interpretatorom njegove muzike.
Drugi svetski rat Sel je proveo u Njujorku, a sasvim nova faza u njegovom životu započela je 1946. godine, kada je stao na čelo Simfonijskog orkestra iz Klivlenda. U rad ovog američkog orkestra Sel uvodi značajne novine koje se pre svega odnose na pripremu izvođenja i na procedure odvijanja proba. Naime, on je bio poznat kao dirigent koji je sa simfonijskim orkestrom radio kao da priprema kamerni sastav. Perfekcionizam, kojem je bio sklon, rezultirao je tehničkom spremnošću orkestra, čime se mogao pohvaliti malo koji svetski ansambl. Sel je uveo „revolucionarne" izmene i u pogledu strukture orkestarskog zvuka. Ideal na kojem je insistirao, transparentnost orkestarskih deonica, ovaj dirigent je postizao upornim isprobavanjima, koja su se sastojala od usaglašavanja frazeologije i dinamičkih promena. Nastojao je da agogika i ekspresivnost melodija ne remete dinamički balans orkestarske slike, odnosno, da protok muzike u svakom trenutku ima težišnu tačku u odnosu na koju se uspostavlja ravnoteža ansambla.
Urednica emisije: Ivana Neimarević
Коментари